Dijeta i mi
Dijeta i mi je forum podrske u toku dijete. Ukoliko zelite da nam se pridruzite - mozete se registrirati. Clanovi imaju pristup nekim delovima foruma kojeg kao gosti ne mogu da vide

Join the forum, it's quick and easy

Dijeta i mi
Dijeta i mi je forum podrske u toku dijete. Ukoliko zelite da nam se pridruzite - mozete se registrirati. Clanovi imaju pristup nekim delovima foruma kojeg kao gosti ne mogu da vide
Dijeta i mi
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

forum podrske u toku dijete


Niste konektovani. Konektujte se i registrujte se

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole  Poruka [Strana 1 od 1]

Sun

Sun
Administrator
Administrator
Kako napustiti “Sve ili nista” – filozofiju? Yin_ya10 Jeste li ikada upali u zamku “sve ili nista”/”sad ili nikad” – razmisljanja ? Karakteristika takvog stava je da se, kad se malo “popusti” i prekrsi pravilo neke stroge dijete - dignu ruke od svega uz konstataciju : “sad sam sve upropastio/la”.Nakon toga najcesce sledi – prezderavanje svime sto je u toku drzanja dijete bilo “zabranjeno”..
Ovakvo razmisljanje je jedno od najvecih sabotera svakog pokusaja da se trajno predje na zdrav nacin ishrane koji ce rezultirati gubitkom viska kilograma.Na zalost veoma cesto ga je sresti . Da bi smo ovakvu “filozofiju” zauvek proterali potrebno je da preduzmemo konkretne korake kao sto je
1. Zaboraviti “stroge” dijete i opustiti se (malo humora nije na odmet). Najbolji nacin da se izbegne stav “Sve ili nista/Sad ili nikad” je izbegavati restriktivne dijete koje imaju strogo propisane obroke i koje je tesko pratiti. Cinjenica je da vecina ljudi koji su uspesno izgubili na tezini – uopste nisu bili na dijeti, vec su napravili zdrave i trajne promene su svom zivotu:smanjili unos kalorija, velicinu porcija , resili se uzroka emocionalnog prejedanja.
2. Izbaciti rec Dijeta. Ljudi koji menjaju prehrambene navike da bi izgubili na tezini obicno to nazivaju "idem na dijetu", ali..ako se "ide na dijetu" znaci da ce se jednog dana i "prestati" i vratiti se na "normalno" stanje koje je u stvari stanje iz kojeg smo morali da "idemo na dijetu"..Zato se moramo suociti sa cinjenicom da je efektivna dijeta ona koja traje ceo zivot!
3. Popustiti, al samo malo…Strogo ogranicavanje ili zabrana hrane koju volimo lako i gotovo uvek rezultira da nam u jednom trenutku “padne mrak na oci” .Iskusenje je mnogo manje ako dozvolimo sebi mali zalogajcic necega sto se smatra nedozvoljenim ili “losim”..U suprotnom frustracija ce se taloziti i u jednom trenutku nas docekati “nespremne”…
4. Izbegavati ishranu koja zabranjuje celu grupu namirnica .Raznolikost ishrane nam je potrebna ne samo zbog zdravlja vec i da bi smo sami sebe zadovoljili.Ako jedemo hranu koja nam se ne svidja uzasavacemo se svakog obroka i cekati prvu priliku za izgovor da bi prestali sa dijetom..i vratili se na “normalnu” ishranu…
5. Oprostiti sebi…Ne dozvoliti sebi greske je najveca greska koju mozemo napraviti…Ok..desilo se..jedno popodne, uz kafu, pozovete se na princip 3 koji je ovde naveden i posegnete za cokoladnim keksom cija vas slika danima progoni…ali, avaj ..umesto dva – pojedete ceo tanjir…uzasuti idejom da se “sve upropastili” – tesite se tostom, pa cokoladom i na kraju sladoledom!!! Sve ovo je propracemo mislima tipa: “Ja nikad necu oslabeti!!! Ja jednostavno nisam za ovo!!” i sl ..Zvuci poznato? Ne slucajno nutricionisti smatraju da je drzanje parole “Sve ili nista” je zapravo najbolji nacin da ne uspemo… Ne zaboravite - nikad nije kasno vratiti se na pravi put! Napustite filozifiju “Sve ili nista” ona nas samo opterecuje!!Ako smo danas preterali to ne znaci da sutra ne mozemo ponovo poceti ispocetka… Zvuci kao otrcana fraza ali zaista “svaki dan je novi pocetak" sunn10

Mirjana

Mirjana
Aktivni član
Aktivni član
Napustis filozofiju tako sto slimis muzu nogu, pa se ubijes jureci oko njega da sve stignes smesna

Ovo se ja malo kiselo salim na svoj racun, ali, ako smem da vam prenesem svoje iskustvo od letos:

Dogod sam bila u fazonu da mislim "samo i iskljucivo" o tome sta jedem i kako odbrojavam kalorije, to mi nije donelo rezultate.
Ponekad sam mislila da me goje moje misli o hrani.

Onda sam , silom prilika, uletela u nevidjen tempo obaveza ( sto samo znaci da sam pre toga bila uzasno fizicki neaktivna, iako sam odlazila da vozim bajs povremeno i sl), jela sam sve u trku, na frku, serviram rucak, a vec gledam sta me ceka posle tog rucka da obavim, pa umesto da smadrljam jos koje parce leba, ja izvucem mahinalno znanje o namirnicama i nacinu ishrane koji sam ovde malo proucavala, pa pojedem salatu i meso, a do kolaca i ne stignem...i tako u krug...i moji kilogrami odose.

Nije to bila neka znacajna kolicina kilograma (mozda su zato relativno lako spali), ali ono sto je bilo...ode!

Znam samo da kad ne bih stizala da jedem neku uzinu, jer smo recimo celo pre podne na nekim terapijama bili, ja izvucem iz torbice Bonzitu i to mi je uzina....

Hocu da vam kazem, u stvari, da sam ja slucaj koji je tipican predstavnik najgore fele " ako suvise mislim o hrani, ja se gojim (ili bar ne mrsam)"...

Sad mi se , kad se frka smirila - ne jede mi se vise sve ono cime sam se ranije davila, a i kad mi se prijede, organizam mi vise prosto ne podnosi 2 parceta torte,
nego uzmem pola od celog parceta i dosta mi.
Da ne bude zabune, ja isecem celo parce i stavim u tanjir, ali zaustavim se na pola, ne zato sto mislim da treba zbog kilaze, nego zato sto mi organizam kaze sam - dosta!

Ne znam da li ce ova faza potrajati, ja se nadam da hoce.
dunno

Sun

Sun
Administrator
Administrator
Sve je to super..ti si u pravu, to je upravo ono o cemu govori gornji post..al ima jos nesto sto su napravili "uspesni dijetalci" - osim sto su smanjili unos kalorija, velicinu porcija .Naime oni su se "resili uzroka emocionalnog prejedanja".
Iskreno, kao neko k'o pati od ovog zadnjeg pitam se (a pitam i vas) mogu li promene biti trajne (naglasak je na "trajne") ako se ne resi uzrok koji je i doveo do poremecaja u ishrani?

Tajci

Tajci
Moderator
Moderator
Sun, mislim da je nemoguce odgovoriti na tvoje pitanje. Da li nesto moze biti trajno ili ne, zavisi od mnogo cega, pa i nepredvidivog. Znaci, moze biti trajno, isto kao i sto ne mora biti.
Ja navijam za trajno smesna

Sun

Sun
Administrator
Administrator
Pitanje nije dal' nesto moze biti trajno ili ne (uostalom to je vrlo relativno..(trajno u odnosu na sta? Na vecnost?) vec moze li se napraviti takva promena - u odnosu prema hrani, a da se pri tom NE resi uzrok koji je u osnovi poremecaja...Naime, svako emocijionalno prejedanje - ima svoj emocionalni uzrok..poremecaj (jer emocionalno prejedanje je poremecaj ) je uvek rezulat nekog - uzroka, ali ima tendenciju da produzi cak i kada uzroka vise nema. Na primer - dete koje je zapostavljano lako moze naci utehu u hrani..kao odrastao covek iako nije vise u manjku paznje i sl..on i dalje moze patiti od tog poremecaja .

Moje pitanje je, moze li se - trajno promeniti odnos prema hrani ako se ne resi razlog zbog koje taj odnos prema hrani nije uslovno receno "normalan", vec takav da odgovara definiciji "emotivnog prejedanja"?
To je moje pitanje..

Sanja

Sanja
Forumski entuzijasta
Forumski entuzijasta
Mislim da moze-uz podrsku,za neke ljude...
Kad kazem podrska mislim na ukucane ne na prijatelje dr-e...
Mislim da je moguce uspeti onim ljudima koji celog detinjstva
bili Buce cije su mame kuvale u pola kile masti corbe jela pasulje...
koji su jeli "da se ne baci",koji su jeli da b i ih pustili napolje da bi isli u grad...
Mislim da takvi ljudi kada se oslobode tih navika postaju trajno "izleceni "od prejedanja..partner i njegov stil hrane
u vecinu slucaja takodje utice...meni na bolje npr.Mislim da se ovde prica pre svega o zdravim bucama a ne sa poremecenim
hormonalnim statusom...Kao sve apetit i zelja poticu iz glave,mislim da covek dok SAM neprelomi nemoze se resiti tog problema
Zavisi sta zeli ,ja zelim da zauvek budem vitka (zauvek ) luxuz prejedanja nesmem dozvoliti ,malo setanje kroz hranu-da-jer
jednom ako to uradim lanci moje kontrole ce popustati svakog sledeceg puta...
ali sve (ja tako mislim)svodi na stil zivota, tempo, okruzenje -sto manje stresova i ruznih dogadjaja ,zurbi ,tenzija i svadja
-manji unos hrane redovniji obroci zdraviji obroci...
Apetit je zver u nama(citaj zivotinja).
Ako bilo koje zivo bice psa macku pticu ribu...,drzimo bez hrane duze nego sto je normalno,kada ih putimo pohrlice trazeci
hranu koju smo im bacili mozda to nije komad mesa koji bi pojeli ali "Glad nebira". Tako i zivotinja u nama ako je pustimo da gladuje
posustanemo u ono sto prvo spazimo bacamo sebi u stomak cips cokoladu meso feta-sto masnije to bolje jer oslabljen organizam tazi
vise energije...
Uspavamo se zadovoljni i siti,a budimo sa osecajem griznje saveti,zasto,kako ...aha juce sam se prejela danas cu kazniti samu sebe
necu jesti nista-ako tako mi i treba...do uvece...i opet ista prica...
Moze mislim da moze,ja se trudim,moze...treba se zauzeti ,naci koren problema,saseci ga suociti se sa njim,time ne da ce pojesti
manje vec ce cak biti zadovoljniji i samouvereniji...ako se jednom tako resi problem "emotivno prejedanje"postace proslost.
Ali bukvalno uz malu zelju i volju.

lil

lil
Admin
Admin
Sun ::Moje pitanje je, moze li se - trajno promeniti odnos prema hrani ako se ne resi razlog zbog koje taj odnos prema hrani nije uslovno receno "normalan", vec takav da odgovara definiciji "emotivnog prejedanja"?
To je moje pitanje..


Ne moze .

Moguce ga je ignorisati neko vreme i samim tim i menjati svoj odnos prema hrani, no, cim se problem ponovo pojavi, a pojavice se, jer je osoba ranjiva i nezasticena, sve pada u vodu, sva "zdrava pamet", sva obecanja i zaricanje, sve nove usvojene navike ... ode sve u bestraga i sada jedino sto vremenom postajemo jaci, pa su i ti padovi u emocionalno prejedanje kraci t.j. moguce je voljom opet napraviti neku ravnotezu i okrenuti se onome sto znamo kako treba, koliko i kada .

Treba raditi na svojoj psihi, jacati je, trenirati, upoznati sve skrivene kutke, a onda je lakse se i boriti protiv iste . Kada upoznas neprijatelja, lako ces pronaci i njegove mane .

Neki problemi se mogu resiti samo uz strucnu pomoc, neke mozemo i sami, ali neki ostaju tu zauvek, e, sa njima moramo nauciti ziveti i kontrolisati ih kako znamo i umemo .

https://dijeta.serbianforum.info

da to sam ja


Pocetnik sa stazom
Pocetnik sa stazom
Sun ::Moje pitanje je, moze li se - trajno promeniti odnos prema hrani ako se ne resi razlog zbog koje taj odnos prema hrani nije uslovno receno "normalan", vec takav da odgovara definiciji "emotivnog prejedanja"?
To je moje pitanje..
Ako nadjesh nachin, razlog nije bitan. Isto kao kad udjesh u prljavu kucju.Kad je ochistish, chista je. Nadjesh kako je doshlo do tog da je ona prljava, ali to ne znachi da ona nikad necje biti opet prljava.
Bicje. Reshenje je da chistish. Govorish ukucanima da prestanu da prljaju npr. ali i dalje ce prljati..Mogu i oni da se ukljuche u chishcenje..svejedno..uvek je odgovor da chistish.
To treba raditi redovno i uglavnom je neprijatno i mogli bismo da se bavimo drugim stvarima, al ne smemo.
Treba da chistish. Razlog prljavshtine je nebitan, Uvek ce je biti. Dok chistish bicje sve redovno. Chisto pa prljevo pa chisto. U protivnom je prljavo.
Eto isto tako debilno je sa tezinom. Pazish i dok pazish je o.k. Ako imash naviku da pazish i nalazish nove nachine za borbu sa stresom, ako si konstruktivan i truzdish se..Necesh biti u problemu.Tj kad se malo pojavi reshavacesh ga ...niko nije savrshen etc.
Kad prestanesh da brinesh i da se bavish time, ako ne stvorish nove navike etc.-necesh smrshati.
To je ko s homerom simpsonsom kad je skontao nakon 10 godina terapije koji je uzrok njegovih panichnih napada(video je neshto kad je bio klinac..ne secam se al neshto kontam da je bila smeshna pricha)...i shta je bilo posle?
Pa..i dalje pije prozak..al vishe ne ide kod psihijatra
Shto se same teme sve ili nishta, mislim da je super i da je vrlo chesta filozofija debele raje-bar one koju sad ja poznajem+moja takodje.
ludim od zelje da smrsham do 89 do nove godine jer mi se dopada da sam ispod stoje..treba da skinem medjutim mnogo mnogo vishe u celini. Pusticu se do nove god. ako ne uspem -nishta. sabracu se pa idem dalje normalno.
jel vama lichi to malo na filozofiju sve ili nishta..ili vishe lichi na fazu u dijeti kad sam jednostavno - motivisana?

Sun

Sun
Administrator
Administrator
Kad prestanesh da brinesh i da se bavish time, ako ne stvorish nove navike etc.-necesh smrshati.
..ne samo sto neces smrsati - nego ces se udebljati,rekla bih iz sopstvenog iskustva. TO je Sve ili nista filozofija. Moram priznati, ma koliko znala "teoriju" ne uspevam da joj pobegnem. A umorna sam od "ciscenja" i "pazenja"..bla-bla...
DTSJ ti si zaista motivisana, i odlicno ti ide. Bas mi je drago. klapklap

Nensi

Nensi
I bi profi
I bi profi
Sun ::
Iskreno, kao neko k'o pati od ovog zadnjeg pitam se (a pitam i vas) mogu li promene biti trajne (naglasak je na "trajne") ako se ne resi uzrok koji je i doveo do poremecaja u ishrani?
E, ovo i mene jako zanima.
Uzroci obicno leze negde u detinjstvu, adolescenciji, navika prejedanja potice otuda kod mnogih ljudi koji imaju problema sa viskom kilograma. Bas bih volela da znam da li je moguce taj razlog otuda iskopati, raskrinkati i suociti se sa njegovim ruznim licem svaki put kad pocnemo da se kolebamo: :banana: uzeti il' ne, pitanje je sad.
Mislim da sam ovaj put, dotakavsi dno(ustvari, vrh - najvecu kilazu u zivotu), pocela polako da skidam nasminkanu masku sa lica svoje zelje za hranom, i to posto mi je jako, jako pukao film...
Ipak, koliko svesni i iskreni prema sebi uopste mozemo biti, nisam bas sigurna...

jecapereca

jecapereca
Pocetnik sa stazom
Pocetnik sa stazom
Nikad ja u zivotu necu uspeti da uradim bilo shta! besna shokiran glavom o zid

Eto to je moje totalno verovanje i osecjanje
-To je sve ili nishta filozofija...ili je to samo realnost?
Hocu da budem neko drugi.

Nensi

Nensi
I bi profi
I bi profi
Jeco, dobrodosla na forum! Delujes mi kao da si jako ljuta na sebe. Mogu ti reci da mi nije nepoznato to osecanje(vidi tiker - zamisli koliko sam besnela na sebe kad sam jednog dana shvatila da sam presla 110 kila), ali taj osecaj da sam izgubljen slucaj polako pocinje da popusta kod mene, sa svakim skinutim kilogramom. Bila sam u fazi da ne verujem da cu ikad uspeti(i sad me po nekad uhvati), bila sam i u fazi da se uplasim, ali bas ozbiljno, za svoje zdravlje - zbog tezine...
Nadam se da ces uskoro da pogledas na svet kroz malo manje tamne naocari, da ces da ostanes ovde i poverujes u sebe - sigurna sam da mozes, i da ces uspeti - iscupaj tu volju iz sebe, imas je sigurno. ne bi bila ovde da nije tako.

Pobeda.


Aktivni član
Aktivni član
Uh... Kao nova clanica na putu da zasluzi svoj "dnevnik" adekvatnim brojem postova verujem da je bas ova tema savrsena za moje debitiranje. Very Happy
Naime, bila sam tipican primer "sve ili nista" filozofije, i verovatno mi je psiholoski profil i dalje takav, ali sam shvatila da je pristup krajnje pogresan (iako sam uspela njime jednom prilikom da "zbacim" 5kg, NARAVNO da se sve vratilo). Danas razmisljam manje radikalno, prvi mi je dan UN dijete i optimisticna sam pri samoj pomisli na to da me "mali prekrsaji" nece u potpunosti obeshrabriti.
Eto. hvala

marnika

marnika
Aktivni član
Aktivni član
Joj koliko se često javlja to sve il ništa. Negde onako u podsvesti čuči. Mislim da je najbolji lek za to sebi ponavljati, naučiti sebe da sebi ne uskraćujemo ništa. Mi možemo ako hoćemo sve da jedemo, samo malo redukujemo, odložimo za tamo neki dan.. A ako i ponekad prekršimo neke svoje postavke - jednostavno se vratimo na svoj put. Stvarno, način življenja cheers

Rukometasica


Aktivni član
Aktivni član
Zdravo,ja sam ovde nova. Imam 62 kg i visoka sam 169 cm. Od zimus sam smrsala 7 kg,ali zelim i dalje. Poslednjih nedelju dana sam posustala jer je jedno prejedanje za sobom povuklo dane prejedanja. Sutra je ponedeljak. Sutra pocinjem iznova ! Zelim da promenim nacin ishrane,zivota ali mi je tesko da se pravilno hranim kada odem negde,npr. na pripreme sa svojim klubom... Imate li neki savet za mene ?

Ljubica025

Ljubica025
I bi profi
I bi profi
Na tvoju visinu ja ne bih ni grama više skidala,ti kako hoćeš,neka te posavjetuje još neko od cura ali lično mislim da nema potrebe da više mršaviš.

Sponsored content


Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh  Poruka [Strana 1 od 1]

Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu