KAKO PREPOZNATI KVALITETAN MED

Pripremila: Sanela Pilav – Savić

I BEZ HEMIJSKE ANALIZE SE MOŽE UTVRDITI DA LI JE NEKI MED ČIST PROIZVOD PČELA ILI JE VJEŠTAČKI DOBIJEN.

Postoje dva jednostavna postupka.

U prvom postupku, jednoj količini meda stavljenoj u staklenu epruvetu treba dodati tri dijela čistog alkohola ili spiritusa. Sadržaj u epruveti zagrijati u vreloj vodi i mućkati. Prirodan pčelinji med će se potpuno rastvoriti, a vještački će na dnu epruvete ostaviti bijeli talog.

U drugom postupku teglu sa medom izvrnemo naopačke. Ako se gusta masa rastegljivo odvaja od dna posude i sporo kaplje, znak je da se radi o čistom pčelinjem medu. Ako se pak masa naglo odvoji od dna posude, znak je da je med vještački.

Ponekad se u tegli mogu zapaziti dva sloja meda: tečan i kristaliziran (zgusnut). Radi se o odvajanju voćnog (gornjeg) i grožđanog (donjeg) šećera. Gornji dio je slađi i njega mogu kao voćni šećer koristiti i dijabetičari s obzirom da on ne utiče na povećanje šećera (glukoze) u krvi. Donji dio je kristalizirani med i dokaz je da se radi o prirodnom pčelinjem proizvodu.

ČUVANJE MEDA

Med treba čuvati u čistim, suhim i tamnim prostorijama sa dobrim provjetravanjem. Ove prostorije ne smiju biti vlažne jer je med veoma hidroskopan i lako upija vlagu, te stoga lako apsorbuje mirise. Relativna vlažnost zraka treba da je 60% optimalno, a maximalno 80%. Med se čuva na niskim temperaturama od 5-10C. Naročito je osjetljiv na temperaturi od 11-19C, na kojoj se omogućuje razvoj bakterija i kvasnih gljivica roda Zygosacharomyces. Radi poređenja, dva mjeseca čuvanja meda na nepovoljnoj temperaturi od 30C jednaka su kao jedna i po godina čuvanja na povoljnoj temperaturi od 10C. Med ne treba držati u prostorijama sa lukom, kiselim kupusom, naftom, benzinom, gasom, sapunom i slicno. Okvire sa medom u saču treba zamotati u celofan. Posude za med moraju biti čiste i suhe, od obojenog stakla ili da su emajlirane. Ako se med čuva u ćupu, ćup treba da je ispravno izrađen. Drvene posude moraju biti od suhog drveta (do 20% vlage) pod uslovom da ne daju miris i boju. Četinari se ne upotrebljavaju zbog svog specifičnog mirisa, kao ni hrastovina zbog tanina koji daje crnu boju. Metalne posude i burad koji nisu temeljno prevučeni neutralnom prevlakom koja spriječava neposredan dodir meda sa metalom takođe treba izbjegavati. U ovim posudama dolazi do reakcije organskih kiselina i metala. U posljednje vrijeme se sve češće koriste i plastične posude, kao i folije od plastične mase namijenjene za ambalažu namirnica.

PRAVILNA UPOTREBA MEDA

- Med je mnogo bolje piti razmućen u mlakom čaju i mlijeku, nego ga jesti. - Med treba što duže zadržavati u ustima, a ne odmah gutati.

- Po mogućnosti koristiti određene vrste meda za određena oboljenja.

- Liječenje pčelinjim proizvodima iziskuje brigu o količini unošenja ugljikohidrata u organizam i individualno doziranje.

- Sluzokoža želuca i crijevnog trakta brzo i lako upija pčelinji med koji je prirodni “provodnik” kroz organizam raznih korisnih sastojaka, naročito vitamina i kalcijuma. Radi te njegove osobine “provodnika” u med se dodaju i drugi potrebni vitamini i drugi medikamenti, kako bi prirodnim putem bili uneseni u organizam;

- Med se ne smije zagrijavati ili stavljati u čajeve i mlijeko na temperaturama iznad 40C, jer se uništava holing, eterična ulja i drugi korisni sastojci;

- Odležan med se kristalizira, što je dokaz prirodnog pčelinjeg meda;

- Smatra se da je med najbolje uzimati u normalnim uslovima svakodnevno u manjim količinama u mlakom rasatvoru sa jabukovim sirćetom ili vodom sobne temperature, kao napitak uz jelo umjesto vode ili vina.

OPŠTA PRAVILA U DOZIRANJU MEDA

- Djeci dati tri puta dnevno po kafenu kašiku meda.

- Odrasli i bolesnici uzimaju tri puta dnevno po jednu supenu kašiku.

- Oni koji nemaju dovoljno kiseline za varenje u organizmu (ahiličari), treba da uzimaju med prije jela;

- Oni koji imaju višak kiseline (hiperaciditet), čiraši i drugi, treba da med uzimaju poslije jela.

MED U KOZMETICI

Med hrani kožno tkivo i sprječava proces smežuravanja i starenja, održava elastičnost i vlažnost kože, pojačava njen tonus i usporava mnoge negativne promjene. Pojedini sastojci pčelinjih proizvoda ishranjuju epiderm, zaštićuju ga od nepovoljnih spoljnih uticaja, doprinose cirkulaciji perifernih krvnih sudova i elastičnosti tkiva, daju licu baršunast izgled i glatkoću, sprječavaju stvaranje pora i pjega.



Medna maska pokazuje mnogo bolje rezultate u postizanju svježine lica nego razni industrijski kremovi. Savremene farmakopeje i kod nas sve više koriste med, polen i vosak za proizvodnju ljekovitih masti i krema, i kao podloge za mnoge druge preparate za spoljnu upotrebu. Pčelinji vosak je nezamjenjiv u izradi kozmetičkih preparata jer sadrži 4,096 internacionalnih jedinica vitamina A i znatne količine vitamina F.

Link

Cao, interesujeme koliko dugo treba uzimato ovaj napitk i koliko se kilograma moze skinuti!