Ja mislim da postajem drugacija licnost. Doduse, to je mozda vise rezultat godina i iskustva - nego mrsavljenja, ali primecujem razliku. Evo samo nekoliko crta koje sam detektirala u zadnjih desetak meseci -
1. Ne zurim. Shvatam da ne moze nista preko noci, da ima uspona i padova
2. Stavila sam na neki nacin sebe na prvo mesto na racun trenutnog zadovoljstva.Dakle ili ja - ili sladoled..
3.Prihvatila sam da nije lako i jos vaznije pokusavam da prihvatim da "nije uvek fer"..Nije fer sto se gojim brze od drugih (zbog godina i hormona, zbog Atkinsa, zbog same cinjenice da telo pamti nekadasnju tezinu i ima tendenciju da je sto brze vrati), nije fer sto mladji od mene to brze rade, nije fer sto mm jede 2 put vise od mene..dakle nije fer, ali moram da naucim da to prohvatim
4. Ucim se da dozvolim sebi "da posustanem"..shvatam da nisam savrsena, nisam uvek "na visini zadatka" i ucim se da prestanem da sebe kaznjavam zbog toga, da sebi dam dozvolu da budem covek, ne masina.
5. Postajem uporna. ovo je mozda najprimetnija osobina koju sticem u zadnje vreme. Ja sam naime covek koji se lako otkazuje, lako obeshrabri, lako napusta bojno polje. Mnogo mi se svidja ova moja nova osobina..Jos nije bas potpuno moja, ali je polako usvajam...
Ima toga jos..i dobrog i loseg, al ajd' da ne preterujem.