1 Paradoks prvih treninga - obavezno procitati ako krecete sa ozbiljnijom fizickom aktivnoscu!!! Sre Avg 31, 2011 11:38 pm
Lana
Urednik i "čuvar ključa teretane"
Ovaj tekst je namenjen da pripremi one koji tek nameravaju da se upuste u vode fizikalisanja za ono sto cu malo kasnije opisati, kao i za one koji su vec krenuli - i naleteli na paradoks.
Dakle, uobicajen scenario: mrsavljenje krece, navikli ste se na dijetu i svakodnevne setnje, ali vas "Biggest Loser" ili neka druga serija, komsinica ili jednostavno internet nagovaraju da malo zabiberite stvari. Mozda ste i naisli na plato (zastoj u gubitku telesne tezine), pa se nadate da ce se proces ponovo pokrenuti pojacanjem fizicke aktivnosti. Analizirate patike, trenerke, donji ves u ormaru, idete u shopping, u skladu sa ovim tekstom, odabrali ste aktivnost koja ce trositi vise kalorija od setnje (npr. jednu od mnogobrojnih vrsta i podvrsta aerobika ili staru, dobru teretanu), uplatili clanarinu i krenuli.
Prve nedelje mrzite sebe, proizvodjaca sportske opreme, mene i sve ostale koji su vas ugurali u ovu pricu jer se jedva krecete od upale misica, zahvaljujuci kojoj ste saznali za neke, vama do tad nepoznate, misice u svom telu. Pijete andole/aspirine/sta god i razmisljate o grandioznoj nagradi u obliku znacajnog minusa pri sledecem merenju.
A onda - SOK! Ne samo da niste nista izgubili, vec ste mozda i dobili - citav kilogram, pa mozda i dva!!! Kunete dan kad ste usli u teretanu/salu za aerobik/gde vec, razmisljate o novcu koji ste "bacili" na sportski grudnjak i nove patike. Onda sumnjate u sebe, svoj program, trenera, ishranu, period u mesecu, pa sve tako redom do crne magije i necastivih sila.
Ako ste vezbali onako bas, jelte, iz sve snage - nije ni cudo! Ne, niste dobili 2 kg misicne mase za nedelju dana. U pitanju je samo voda. Naravno, pod uslovom da niste pomislili "e, sad posto vezbam, mogu da se castim hamburgerom (ili cime vec)".
Kada se telo aktivira fizikalisanjem, organizam skladisti ugljene hidrate u misicima da bi se pripremio za sledecu turu napora. Medjutim, svaki gram uskladistenih ugljenih hidrata u misicima trazi i 3-4 g vode za vezivanje i lakse instant-koriscenje kada nastupi nova seansa napora. Isto kao sto izgladnjivan organizam skladisti masti na racun bazicnog metabolizma, isto tako organizam isprepadan napornim treningom skladisti vise ugljenih hidrata nego sto mu treba - a time i vise vode. (Bez brige, ovo nije trajno - organizam vremenom navikne na novi rezim aktivnosti i uravnotezi se.)
Drugi deo price se odnosi na upalu misica. Kod upale se, osim mlecne kiseline, unutar i oko misica zadrzava jedna znacajna kolicina vode. Znate kako je upaljen misic pod otokom? E pa, to je ta voda!
I sad, ja lepo sve zive uplasila, ali - sta ciniti?
Pa, trebaju vam dve stvari:
1) Dovoljan unos tecnosti. Kod zadrzavanja vode vazi ona "klin se klinom izbija", pa kada zadrzavate vodu, vi ud'rite po vodi! Za vodu, organizam ima istu logiku kao za kalorije - kad fali, zadrzava kol'ko god moze. Napravite mali eksperiment. Pre treninga na preciznoj (kuhinjskoj) vagici izmerite sve u cemu nameravate da vezbate (da, da, i donji ves) i peskir. Posle treninga sve spakujte u kesu i kad stignete kuci - opet izmerite. Jedan moj trening (mada, ja sam luda) mi iscedi 1,5-2 l znoja, nekad i vise.
2) Strpljenje. Posto je u pitanju voda, kada se organizam navikne na novi rezim, otpustice je. To se obicno desi nekih nedelju-dve nakon zamalo-pa-infarkta na vagi. Ipak, ako i nakon ovog perioda tezina ne spadne, trebalo bi:
- razmotriti kalorijski unos
- proveriti tacku 1
- posetiti lekara (zadrzavanje vode moze biti simptom kardio-vaskularnih oboljenja)
Konacno, ako bi Arnolda Svarcenegera u takmicarskim danima stavili na vagu i racunali mu BMI (indeks telesne mase), svrstali bi ga u morbidno gojazne. Neka vam, uz vagu, mera napretka bude i metar - u dan koji ste sebi odredili za merenje, osim kilaze, belezite i centimetre. Da, mozda vaga ne mrda ili cak skace, ali ako obimi padaju - to je najbolji scenario koji mozete pozeleti!
Dakle, uobicajen scenario: mrsavljenje krece, navikli ste se na dijetu i svakodnevne setnje, ali vas "Biggest Loser" ili neka druga serija, komsinica ili jednostavno internet nagovaraju da malo zabiberite stvari. Mozda ste i naisli na plato (zastoj u gubitku telesne tezine), pa se nadate da ce se proces ponovo pokrenuti pojacanjem fizicke aktivnosti. Analizirate patike, trenerke, donji ves u ormaru, idete u shopping, u skladu sa ovim tekstom, odabrali ste aktivnost koja ce trositi vise kalorija od setnje (npr. jednu od mnogobrojnih vrsta i podvrsta aerobika ili staru, dobru teretanu), uplatili clanarinu i krenuli.
Prve nedelje mrzite sebe, proizvodjaca sportske opreme, mene i sve ostale koji su vas ugurali u ovu pricu jer se jedva krecete od upale misica, zahvaljujuci kojoj ste saznali za neke, vama do tad nepoznate, misice u svom telu. Pijete andole/aspirine/sta god i razmisljate o grandioznoj nagradi u obliku znacajnog minusa pri sledecem merenju.
A onda - SOK! Ne samo da niste nista izgubili, vec ste mozda i dobili - citav kilogram, pa mozda i dva!!! Kunete dan kad ste usli u teretanu/salu za aerobik/gde vec, razmisljate o novcu koji ste "bacili" na sportski grudnjak i nove patike. Onda sumnjate u sebe, svoj program, trenera, ishranu, period u mesecu, pa sve tako redom do crne magije i necastivih sila.
Ako ste vezbali onako bas, jelte, iz sve snage - nije ni cudo! Ne, niste dobili 2 kg misicne mase za nedelju dana. U pitanju je samo voda. Naravno, pod uslovom da niste pomislili "e, sad posto vezbam, mogu da se castim hamburgerom (ili cime vec)".
Kada se telo aktivira fizikalisanjem, organizam skladisti ugljene hidrate u misicima da bi se pripremio za sledecu turu napora. Medjutim, svaki gram uskladistenih ugljenih hidrata u misicima trazi i 3-4 g vode za vezivanje i lakse instant-koriscenje kada nastupi nova seansa napora. Isto kao sto izgladnjivan organizam skladisti masti na racun bazicnog metabolizma, isto tako organizam isprepadan napornim treningom skladisti vise ugljenih hidrata nego sto mu treba - a time i vise vode. (Bez brige, ovo nije trajno - organizam vremenom navikne na novi rezim aktivnosti i uravnotezi se.)
Drugi deo price se odnosi na upalu misica. Kod upale se, osim mlecne kiseline, unutar i oko misica zadrzava jedna znacajna kolicina vode. Znate kako je upaljen misic pod otokom? E pa, to je ta voda!
I sad, ja lepo sve zive uplasila, ali - sta ciniti?
Pa, trebaju vam dve stvari:
1) Dovoljan unos tecnosti. Kod zadrzavanja vode vazi ona "klin se klinom izbija", pa kada zadrzavate vodu, vi ud'rite po vodi! Za vodu, organizam ima istu logiku kao za kalorije - kad fali, zadrzava kol'ko god moze. Napravite mali eksperiment. Pre treninga na preciznoj (kuhinjskoj) vagici izmerite sve u cemu nameravate da vezbate (da, da, i donji ves) i peskir. Posle treninga sve spakujte u kesu i kad stignete kuci - opet izmerite. Jedan moj trening (mada, ja sam luda) mi iscedi 1,5-2 l znoja, nekad i vise.
2) Strpljenje. Posto je u pitanju voda, kada se organizam navikne na novi rezim, otpustice je. To se obicno desi nekih nedelju-dve nakon zamalo-pa-infarkta na vagi. Ipak, ako i nakon ovog perioda tezina ne spadne, trebalo bi:
- razmotriti kalorijski unos
- proveriti tacku 1
- posetiti lekara (zadrzavanje vode moze biti simptom kardio-vaskularnih oboljenja)
Konacno, ako bi Arnolda Svarcenegera u takmicarskim danima stavili na vagu i racunali mu BMI (indeks telesne mase), svrstali bi ga u morbidno gojazne. Neka vam, uz vagu, mera napretka bude i metar - u dan koji ste sebi odredili za merenje, osim kilaze, belezite i centimetre. Da, mozda vaga ne mrda ili cak skace, ali ako obimi padaju - to je najbolji scenario koji mozete pozeleti!