Da!
Ko se seca devedesetih? E pa, isto kao sto smo mi (ili nasi roditelji, kako ko) hrlili da napunimo frizider/spajz i stajali u redovima, isto tako se ponasa i nase telo.
Dakle, kad telu uskratimo kalorije, ono odgovara kriznim merama - tj. ulaskom u "rezim gladovanja". E sad, nije najvece zlo sto cete dobiti koji kg - ima i gore! 1 kg misica trosi oko 150 kcal dnevno u mirovanju, a 1 kg masnih naslaga oko 1/10 toga. Po zdravoj logici, koju poseduje i nase telo - valja zadrzati manjeg potrosaca. U periodima gladovanja, telo pretvara korisne misice u nezeljeno salo, plus sve sto unesemo "stavlja u zalihe", a nas ostavlja umornim, tromim, neraspolozenim...
Jednom davno, covek je jeo ono sto je uspeo da nadje, ulovi, upeca... Tada je nase telo naucilo kako da se ponasa. Danas, kada za sniclu i krompir ne treba loviti bizona (barem 1000 kcal potrosenih) i primitivnim orudjima iskopavati krtole (jos najmanje 200-300), vec samo otvoriti frizider ili, u najgorem slucaju, peske otici do prodavnice (nekih 10 do 200 kalorija max), telo i dalje veruje da ako ne dobije svoj minimum kalorija (nekih 1200 za zenu i 1500 za muskarca, ne preterano aktivne), da je u opasnosti od totalnog izgladnjivanja...
Na primer, za veoma sitnu zenu (visoku 150 cm i tesku jedva 40 kg) BMR (iliti "potrosnja u leru") iznosi nesto manje od 1200 kcal - toliko joj je potrebno da dise, trepce, da joj srce pumpa. Sve ispod toga - telo se oseca ugrozeno!