1 Minerali ... Ned Apr 27, 2008 10:39 pm
lil
Admin
Pored energetskih materija (masti i šećera), belančevina i vitamina, u organizam se svakodnevno moraju unositi i mineralne materije koje ulaze u sastav tkivnih tečnosti i ćelija, u kojima pored gradivne uloge vrše i ulogu biokatalizatora, kojom su uslovljeni mnogi vitalni procesi. Minerale koji ulaze u sastav našeg organizma delimo na: minerale koji se nalaze u većim količinama u organizmu (fosfor i sumpor) - makroelementi i na minerale koji se nalaze u manjim količinama u organizmu – elementi u tragovima.
Minerali predstavljaju oko dvadesetinu težine našeg tela. Neprekidno se obnavljaju, unose hranom i izbacuju iz organizma kroz znoj, stolicu i druge izlučevine. Najbolje ih je uzimati iz biljne hrane.
Šta su elementi u tragovima
Klasična definicija minerala koji ulaze u sastav našeg organizma bila bi: to su materije koje se u organizmu nalaze u vrlo malim količinama, neki gotovo u tragovima (po tome su i dobili naziv elementi u tragovima), ali su neophodne za normalnu razmenu materija (metabolizam).
Nekad se smatralo da su za normalno funkcionisanje organizma potrebna četiri elementa: gvožđe, bakar, jod i cink. Tokom poslednjih trideset godina tom je spisku dodato još desetak elemenata, ali verovatno ni to nije konačan broj. Bakar, gvožđe, cink, kalcijum, kalijum, vanadijum, hrom, mangan, molibden, kobalt, jod, fluor, selen i neki drugi elementi nosioci su životnih funkcija organizma jer učestvuju u enzimskom sistemu, bez kojeg nema preko potrebnih biohemijskih procesa. Dovoljno je reći da su oni za enzime (naše katalizatore) isto što i kiseonik za disanje. Njihov se nedostatak u ishrani odražava nizom naizgled beznačajnih, ali na kraju ipak ozbiljnih, pa čak i smrtonosnih oštećenja. Neki naučnici smatraju da su minerali važniji od vitamina jer se u živom organizmu nikako ne mogu stvoriti. Savremenim tehnološkim postupcima namirnice obrađujemo kako bi se što duže održale, ali pritom ne vodimo računa o elementima u tragovima koji se nalaze u njima. Zbog toga se događa da takve namirnice sadržajem kalorija odgovaraju propisanim pravilima i normama, ali kad je riječ o prehrambenom (nutritivnom) sastavu, takve namirnice pripadaju tzv. praznim kalorijama, sadrže vrlo malo ili gotovo nimalo osnovnih nutritivnih komponenata. Danas se to nastoji izbeći, odnosno ispraviti kad god je moguće dodavanjem namirnici onoga što joj je u tehnološkom postupku bilo oduzeto. Međutim, od saznanja o ulozi nekog elementa u metabolizmu do njegovog smišljenog dodavanja prehrambenom proizvodu vrlo je dug put.
Nedostaje nam minerala
Moramo priznati da nam se vrlo često događa da se bez nekog dodatnog razloga osećamo loše i bezvoljno. Možda se upravo tada radi o nedostatku nekog važnog minerala u našem organizmu. Osim neadekvatnog načina ishrane i neurednog života, dugotrajno uzimanje lekova poput steroida (npr. u tabletama za kontracepciju), prekomerno konzumiranje alkohola, pušenje, čak i svakodnevno trošenje velikih količina kafe i čaja dovešće će do manjka minerala u organizmu.
Delovanje svakog minerala zavisi od količine koju smo uneli u organizam, te ono, s obzirom na dozu može biti farmakološko (lekovito) i toksično. Naravno, način delovanja nekog minerala s obzirom na unesenu količinu zavisi od pola doba starosti, zdravstvenog stanja i načina ishrane pojedinca.
Vegetarijanci bi posebno morali voditi računa o raznovrsnoj ishrani i jesti namirnice, koje svojim nutritivnim sastavom mogu zadovoljiti potrebu za mineralima, a da pritom biljna vlakna, koji ima u vegetarijanskoj ishrani mnogo više nego u uobičajenoj ishrani ne ometaju unos minerala i resorpciju (upijanje) u krvotok preko creva. (5)
Fosfor je prisutan u svim ćelijama i ima brojne fiziološke funkcije u organizmu. Važan je za nastanak energije, zajedno s kalcijumom je gradivni element kostiju i zuba, sastavni je deo DNK i RNK, bitan za strukturu ćelijske membrane (deo je fosfolipida), pridonosi održanju acidobazne ravnoteže u telesnim tečnostima.
Retki su slučajevi deficita fosfora, dok višak izaziva povećano izlučivanje kalcijuma iz organizma što znači da kosti postaju lomljive.
Namirnice bogate fosforom su: meso, jaja, riba, sirevi, žitarice, mahunarke.
Sumpor je sastavni deo nekih esencijalnih aminokiselina, vitamina (tiamin i biotin), nekih polisaharida i hormona. Sumpor u obliku sulfata i sulfita se koristi i kao aditivi u brojnoj industrijskoj hrani.
Kod tla sa nedovoljnom količinom sumpora vegetarijanski način ishrane može dovesti do deficita sumpora i ugroziti zdravlje zbog nedovoljnog unosa aminokiselina koje sadrže sumpor. Postoji nekoliko istraživanja koji sugeriraju da previsok unos sumpora rezultira bolom u prsima, tromošću, konfuzijom.
Raznolikom i uravnoteženom ishranom je moguće zadovoljiti sve potrebe za sumporom.
Gvožđe je važan sastavni deo hemoglobina (prenosi kiseonik po telu ) u crvenim krvnim ćelijama, mioglobina (protein koji prenosi kiseonik u mišićnom tkivu) i nekih enzima. Bitan je i za normalnu funkciju imunološkog sistema.
Deficit gvožđa se razvija polako i često nisu vidljive posledice sve dok se ne iscrpe rezerve u organizmu. Grupe ljudi koji su podložni ovom deficitu su: novorođenčad starija od 6 mes., adolescenti, trudnice, žene za vreme menstruacije, stariji ljudi. Gubici gvožđa su uvek prisutni kada postoji gubitak krvi. Posledica deficita je anemija. Manifestuje se malaksalošću, slabošću, otpornost na infekcije je smanjena, javljaju se poteškoće u regulisanju telesne temperature.
Previsok unos gvožđa deluje toksično. Simptomi prekomernog unosa su mučnina, povraćanje, konstipacija, bol u trbuhu.
Namirnice bogate gvožđem su: meso, riba, iznutrice, leguminoze, tamnozeleno lisnato povrće, suvo voće. Gvožđe u namirnicama životinjskog porekla se bolje apsorbuje u organizmu od onih biljnog porekla.
Bakar je sastavni deo mnogih enzima i bitan je za metabolizam gvožđa. Takođe je važan i za pravilan rad imunološkog sistema i za normalnu strukturu vezivnog tkiva.
Deficit bakra se vrlo retko javlja. Moguće je trovanje bakrenim sulfatom. Kao posledica trovanja javlja se povraćanje, grčevi i bol u trbuhu.
Namirnice bogate bakrom su: meso, mahunarke, jezgrasto voće.
Jod je sastavni deo hormona štitne žlezde: tiroksina i trijodtironina. Hormoni štitne žlezde potiču metabolizam svih ćelija u organizmu. Jod je neophodan i za normalni psihičkim razvoj i mogućnost reprodukcije.
Nedovoljna količina tiroksina u detinjstvu rezultira usporenim telesnim i psihičkim razvojem. Trudnice u kojih postoji deficit joda mogu roditi mentalno retardiranu decu (kretenizam). Kod odraslih deficit joda manifestuje se povećanjem štitne žlezde (gušavost). Danas se gušavost kod nas kontroliše obaveznim jodiranjem soli.
Prekomerno uneseni jod se ne apsorbuje kod zdravih pojedinaca, pa je iz tog razloga i malo verovatno njegovo toksično delovanje.
Morske životinje i jodirana so su najbolji izvori joda.
Mangan je sastavni deo antioksidativnog enzima koji štiti ćelije od mogućih oštećenja uzrokovanih slobodnim radikalima. Takođe, učestvuje i u aktivaciji nekih drugih enzima. Mangan je bitan je i za detoksikaciju amonijaka i formaciju kostiju. Slučajevi deficita mangana su retki. Visoki unos duži period može dovesti do raznih neuroloških oštećenja.
Namirnice bogate manganom su: leguminoze, lisnato povrće, jezgrasto voće, crno brašno.
Kobalt je sastavni deo vitamina B12. Deficit kobalta može izazvati megaloblastičnu anemiju. Deficit se pojavljuje samo povezan sa deficitom vitamina B12. S druge strane, previsok unos dovodi do policitemije (preterane produkcije crvenih krvnih stanica).
Namirnice bogate kobaltom su: riba,ostrige, iznutrice, perad.
Fluor se ne smatra esencijalnim nutrijentom ali je bitan za zdravlje kostiju i zubi (sprečava karijes). Danas se, iz tog se razloga, fluor često dodaje zubnim pastama. Također, u područjima gdje je voda oskudna fluorom često se u malim količinama toj vodi dodaje fluor s namerom prevencije karijesa.
S druge strane, tla koja su bogata fluorom dovode i do veće količine fluora u pitkoj vodi. Osobe koje piju tu vodu ili konzumiraju biljke uzgojene na tom tlu mogu oboleti od fluoroze. Posledica fluoroze je pojava pruga na zubima. U težim slučajevima moguće je i zadebljanje kostiju.
Namirnice bogate fluorom su: čaj – pravi čaj i plodovi mora.
Cink je sastavni deo brojnih enzima. Nužan je za deobu ćelija što znači i za rast i obnovu tkiva. Takođe, bitan je za metabolizam nukleinskih kiselina, produkciju nekih hormona., procese transporta, pravilno funkcioniranje imunološkog sistema i pravilan razvoj reproduktivnog sistema. U medicini se cink koristi u mastima za lečenje kožnih bolesti.
Deficit cinka rezultuje poremećajima u rastu i razvoju, mentalnom retardacijom, usporenim zaceljenjem rana, gubitkom kose, gubljenjem osećaja ukusa itd. Visok unos cinka dovodi do bola u trbuhu, mučnine, povraćanja i anemije. Cink ja antagonist bakra pa dugotrajni unos visokih doza može dovesti do sekundarnog deficita bakra.
Namirnice bogate bakrom su: školjke, meso, jaja, mleko i mlečni proizvodi, jezgrasto voće, integralne žitarice. (24)
Kalcijum je najobimniji mineral u ljudskom organizmu. Njegove soli direktno utiču na čvrstinu kostiju i zuba. U organizmu se nalazi oko jednog kilograma kalcijuma, od čega je najveći deo u kostima. Pored delovanja na kosti kalcijum ima i mnogo drugih važnih funkcija. Učestvuje u prenošenju nervnih impulsa obezbeđujući srčani ritam, neophodan je za koagulaciju krvi te reguliše odnos baza i kiselina u krvotoku. Za njegovo upijanje u krv neophodan je i vitamin D.
Nedostatak kalcijuma dovodi do bolnih grčenja mišića, nervne razdražljivosti, bolova u zglobovima, slabljenja kostiju. Kalcijum se nalazi u orasima, mahunarkama i uljaricama. Ishrana bazirana na žitaricama, povrću i voću obezbeđuje dovoljne količine kalcijuma.
Magnezijum se u organizmu nalazi u količini od oko dvadesetak grama i deo je strukture kostiju, normalno manje od kalcijuma i fosfora. U poslednje vreme se pridaje veći značaj magnezijumu pošto je otkriveno da ima veliku ulogu u mnogim fiziološkim procesima. Nije redak slučaj pojava nedostatka ovog minerala. Razlozi su uglavnom u malom unosu integralnih žitarica ili zbog malog sadržaja magnezijuma u zemljištu. Nadoknada se vrši unošenjem dodatnog magnezijuma.
izvor
Minerali predstavljaju oko dvadesetinu težine našeg tela. Neprekidno se obnavljaju, unose hranom i izbacuju iz organizma kroz znoj, stolicu i druge izlučevine. Najbolje ih je uzimati iz biljne hrane.
Šta su elementi u tragovima
Klasična definicija minerala koji ulaze u sastav našeg organizma bila bi: to su materije koje se u organizmu nalaze u vrlo malim količinama, neki gotovo u tragovima (po tome su i dobili naziv elementi u tragovima), ali su neophodne za normalnu razmenu materija (metabolizam).
Nekad se smatralo da su za normalno funkcionisanje organizma potrebna četiri elementa: gvožđe, bakar, jod i cink. Tokom poslednjih trideset godina tom je spisku dodato još desetak elemenata, ali verovatno ni to nije konačan broj. Bakar, gvožđe, cink, kalcijum, kalijum, vanadijum, hrom, mangan, molibden, kobalt, jod, fluor, selen i neki drugi elementi nosioci su životnih funkcija organizma jer učestvuju u enzimskom sistemu, bez kojeg nema preko potrebnih biohemijskih procesa. Dovoljno je reći da su oni za enzime (naše katalizatore) isto što i kiseonik za disanje. Njihov se nedostatak u ishrani odražava nizom naizgled beznačajnih, ali na kraju ipak ozbiljnih, pa čak i smrtonosnih oštećenja. Neki naučnici smatraju da su minerali važniji od vitamina jer se u živom organizmu nikako ne mogu stvoriti. Savremenim tehnološkim postupcima namirnice obrađujemo kako bi se što duže održale, ali pritom ne vodimo računa o elementima u tragovima koji se nalaze u njima. Zbog toga se događa da takve namirnice sadržajem kalorija odgovaraju propisanim pravilima i normama, ali kad je riječ o prehrambenom (nutritivnom) sastavu, takve namirnice pripadaju tzv. praznim kalorijama, sadrže vrlo malo ili gotovo nimalo osnovnih nutritivnih komponenata. Danas se to nastoji izbeći, odnosno ispraviti kad god je moguće dodavanjem namirnici onoga što joj je u tehnološkom postupku bilo oduzeto. Međutim, od saznanja o ulozi nekog elementa u metabolizmu do njegovog smišljenog dodavanja prehrambenom proizvodu vrlo je dug put.
Nedostaje nam minerala
Moramo priznati da nam se vrlo često događa da se bez nekog dodatnog razloga osećamo loše i bezvoljno. Možda se upravo tada radi o nedostatku nekog važnog minerala u našem organizmu. Osim neadekvatnog načina ishrane i neurednog života, dugotrajno uzimanje lekova poput steroida (npr. u tabletama za kontracepciju), prekomerno konzumiranje alkohola, pušenje, čak i svakodnevno trošenje velikih količina kafe i čaja dovešće će do manjka minerala u organizmu.
Delovanje svakog minerala zavisi od količine koju smo uneli u organizam, te ono, s obzirom na dozu može biti farmakološko (lekovito) i toksično. Naravno, način delovanja nekog minerala s obzirom na unesenu količinu zavisi od pola doba starosti, zdravstvenog stanja i načina ishrane pojedinca.
Vegetarijanci bi posebno morali voditi računa o raznovrsnoj ishrani i jesti namirnice, koje svojim nutritivnim sastavom mogu zadovoljiti potrebu za mineralima, a da pritom biljna vlakna, koji ima u vegetarijanskoj ishrani mnogo više nego u uobičajenoj ishrani ne ometaju unos minerala i resorpciju (upijanje) u krvotok preko creva. (5)
Fosfor je prisutan u svim ćelijama i ima brojne fiziološke funkcije u organizmu. Važan je za nastanak energije, zajedno s kalcijumom je gradivni element kostiju i zuba, sastavni je deo DNK i RNK, bitan za strukturu ćelijske membrane (deo je fosfolipida), pridonosi održanju acidobazne ravnoteže u telesnim tečnostima.
Retki su slučajevi deficita fosfora, dok višak izaziva povećano izlučivanje kalcijuma iz organizma što znači da kosti postaju lomljive.
Namirnice bogate fosforom su: meso, jaja, riba, sirevi, žitarice, mahunarke.
Sumpor je sastavni deo nekih esencijalnih aminokiselina, vitamina (tiamin i biotin), nekih polisaharida i hormona. Sumpor u obliku sulfata i sulfita se koristi i kao aditivi u brojnoj industrijskoj hrani.
Kod tla sa nedovoljnom količinom sumpora vegetarijanski način ishrane može dovesti do deficita sumpora i ugroziti zdravlje zbog nedovoljnog unosa aminokiselina koje sadrže sumpor. Postoji nekoliko istraživanja koji sugeriraju da previsok unos sumpora rezultira bolom u prsima, tromošću, konfuzijom.
Raznolikom i uravnoteženom ishranom je moguće zadovoljiti sve potrebe za sumporom.
Gvožđe je važan sastavni deo hemoglobina (prenosi kiseonik po telu ) u crvenim krvnim ćelijama, mioglobina (protein koji prenosi kiseonik u mišićnom tkivu) i nekih enzima. Bitan je i za normalnu funkciju imunološkog sistema.
Deficit gvožđa se razvija polako i često nisu vidljive posledice sve dok se ne iscrpe rezerve u organizmu. Grupe ljudi koji su podložni ovom deficitu su: novorođenčad starija od 6 mes., adolescenti, trudnice, žene za vreme menstruacije, stariji ljudi. Gubici gvožđa su uvek prisutni kada postoji gubitak krvi. Posledica deficita je anemija. Manifestuje se malaksalošću, slabošću, otpornost na infekcije je smanjena, javljaju se poteškoće u regulisanju telesne temperature.
Previsok unos gvožđa deluje toksično. Simptomi prekomernog unosa su mučnina, povraćanje, konstipacija, bol u trbuhu.
Namirnice bogate gvožđem su: meso, riba, iznutrice, leguminoze, tamnozeleno lisnato povrće, suvo voće. Gvožđe u namirnicama životinjskog porekla se bolje apsorbuje u organizmu od onih biljnog porekla.
Bakar je sastavni deo mnogih enzima i bitan je za metabolizam gvožđa. Takođe je važan i za pravilan rad imunološkog sistema i za normalnu strukturu vezivnog tkiva.
Deficit bakra se vrlo retko javlja. Moguće je trovanje bakrenim sulfatom. Kao posledica trovanja javlja se povraćanje, grčevi i bol u trbuhu.
Namirnice bogate bakrom su: meso, mahunarke, jezgrasto voće.
Jod je sastavni deo hormona štitne žlezde: tiroksina i trijodtironina. Hormoni štitne žlezde potiču metabolizam svih ćelija u organizmu. Jod je neophodan i za normalni psihičkim razvoj i mogućnost reprodukcije.
Nedovoljna količina tiroksina u detinjstvu rezultira usporenim telesnim i psihičkim razvojem. Trudnice u kojih postoji deficit joda mogu roditi mentalno retardiranu decu (kretenizam). Kod odraslih deficit joda manifestuje se povećanjem štitne žlezde (gušavost). Danas se gušavost kod nas kontroliše obaveznim jodiranjem soli.
Prekomerno uneseni jod se ne apsorbuje kod zdravih pojedinaca, pa je iz tog razloga i malo verovatno njegovo toksično delovanje.
Morske životinje i jodirana so su najbolji izvori joda.
Mangan je sastavni deo antioksidativnog enzima koji štiti ćelije od mogućih oštećenja uzrokovanih slobodnim radikalima. Takođe, učestvuje i u aktivaciji nekih drugih enzima. Mangan je bitan je i za detoksikaciju amonijaka i formaciju kostiju. Slučajevi deficita mangana su retki. Visoki unos duži period može dovesti do raznih neuroloških oštećenja.
Namirnice bogate manganom su: leguminoze, lisnato povrće, jezgrasto voće, crno brašno.
Kobalt je sastavni deo vitamina B12. Deficit kobalta može izazvati megaloblastičnu anemiju. Deficit se pojavljuje samo povezan sa deficitom vitamina B12. S druge strane, previsok unos dovodi do policitemije (preterane produkcije crvenih krvnih stanica).
Namirnice bogate kobaltom su: riba,ostrige, iznutrice, perad.
Fluor se ne smatra esencijalnim nutrijentom ali je bitan za zdravlje kostiju i zubi (sprečava karijes). Danas se, iz tog se razloga, fluor često dodaje zubnim pastama. Također, u područjima gdje je voda oskudna fluorom često se u malim količinama toj vodi dodaje fluor s namerom prevencije karijesa.
S druge strane, tla koja su bogata fluorom dovode i do veće količine fluora u pitkoj vodi. Osobe koje piju tu vodu ili konzumiraju biljke uzgojene na tom tlu mogu oboleti od fluoroze. Posledica fluoroze je pojava pruga na zubima. U težim slučajevima moguće je i zadebljanje kostiju.
Namirnice bogate fluorom su: čaj – pravi čaj i plodovi mora.
Cink je sastavni deo brojnih enzima. Nužan je za deobu ćelija što znači i za rast i obnovu tkiva. Takođe, bitan je za metabolizam nukleinskih kiselina, produkciju nekih hormona., procese transporta, pravilno funkcioniranje imunološkog sistema i pravilan razvoj reproduktivnog sistema. U medicini se cink koristi u mastima za lečenje kožnih bolesti.
Deficit cinka rezultuje poremećajima u rastu i razvoju, mentalnom retardacijom, usporenim zaceljenjem rana, gubitkom kose, gubljenjem osećaja ukusa itd. Visok unos cinka dovodi do bola u trbuhu, mučnine, povraćanja i anemije. Cink ja antagonist bakra pa dugotrajni unos visokih doza može dovesti do sekundarnog deficita bakra.
Namirnice bogate bakrom su: školjke, meso, jaja, mleko i mlečni proizvodi, jezgrasto voće, integralne žitarice. (24)
Kalcijum je najobimniji mineral u ljudskom organizmu. Njegove soli direktno utiču na čvrstinu kostiju i zuba. U organizmu se nalazi oko jednog kilograma kalcijuma, od čega je najveći deo u kostima. Pored delovanja na kosti kalcijum ima i mnogo drugih važnih funkcija. Učestvuje u prenošenju nervnih impulsa obezbeđujući srčani ritam, neophodan je za koagulaciju krvi te reguliše odnos baza i kiselina u krvotoku. Za njegovo upijanje u krv neophodan je i vitamin D.
Nedostatak kalcijuma dovodi do bolnih grčenja mišića, nervne razdražljivosti, bolova u zglobovima, slabljenja kostiju. Kalcijum se nalazi u orasima, mahunarkama i uljaricama. Ishrana bazirana na žitaricama, povrću i voću obezbeđuje dovoljne količine kalcijuma.
Magnezijum se u organizmu nalazi u količini od oko dvadesetak grama i deo je strukture kostiju, normalno manje od kalcijuma i fosfora. U poslednje vreme se pridaje veći značaj magnezijumu pošto je otkriveno da ima veliku ulogu u mnogim fiziološkim procesima. Nije redak slučaj pojava nedostatka ovog minerala. Razlozi su uglavnom u malom unosu integralnih žitarica ili zbog malog sadržaja magnezijuma u zemljištu. Nadoknada se vrši unošenjem dodatnog magnezijuma.
izvor