1 Belancevine ... Ned Apr 27, 2008 8:05 pm
lil
Admin
Uz vodu belančevine su najvažnije materije u telu. Od prvenstvenog su značenja za rast i razvoj svih telesnih tkiva. Glavni su izvor materija za izgradnju mišića, krvi, kože, kose, noktiju i unutrašnjih organa, uključujući srce i mozak.
Proteini ili belančevine vrlo su važne prehrambene materije potrebne za preživljavanje i dobro zdravlje organizma. Koliko je to važan sastojak govori činjenica da su belančevine sastavni delovi svake ćelije koja čini osnovu života na zemlji. Budući da je naše telo podvrgnuto svakodnevnoj borbi za život, potrebno nam je "stalno napajanje" organizma proteinima kako bismo u svakom trenutku mogli "popraviti" oštećene strukture u našem organizmu.
Proteini se sastoje od malih gradivnih jedinica, jednostavnih molekula koje nazivamo aminokiseline. Postoji samo dvadeset različitih aminokiselina koje grade čitavo mnoštvo različitih proteina (kožu, kosu, mišiće, mozak, jetru, srce…). Unutar proteina, aminokiseline koje učestvuju u njihovoj izgradnji, razlikuju se:
1.Esencijalne aminokiseline - ove aminokiseline ne mogu se stvoriti u našem organizmu, pa se moraju uzimati putem hrane budući da su neophodne za održavanje svakodnevnih biohemijskih i fizioloških "zadataka" organizma.
2.Neesencijalne aminokiseline - ove aminokiseline neophodne su za održavanje osnovnih telesnih procesa, ali mogu se u našem organizmu stvoriti ili iz ugljenih hidrata ili iz esencijalnih aminokiselina.
Proteini zavisno od svoje građe imaju čitav niz različitih aktivnosti unutar organizma. Prva i osnovna uloga proteina je njihova neophodnost u procesu rasta i razvoja. Zavisno od doba i pola potrebe za belančevinama se znatno menjaju. Naravno da su velike količine proteina potrebne tokom intenzivnog rasta i u nekim posebnim fiziološkim stanjima (npr. nakon duže bolesti, u trudnoći, kod posebnih priprema sportista koji žele povećati masu skeletne muskulature).
Druga uloga proteina je zamena oštećenih i odumrlih ćelija. Ćelije koje treba zameniti jesu između ostalih: ćelije krvi, bubrega, jetre, mišića, kose, nokti, zubi i kosti.
Belančevine u našem organizmu imaju i treću, vrlo specifičnu ulogu. One su potrebne telu kako bi moglo stvoriti čitav niz enzima (molekuli koje ubrzavaju biohemijske procese i zaslužni su za ovakav oblik života kakav mi poznajemo) i hormona (molekule koje omogućuju komunikaciju i usklađivanje biohemijskih procesa između različitih tkiva i organa) i antitela (molekuli koji su proizvod imunog sistema organizma i odgovorne su za obranu od stranih materija, bakterija i virusa).
Moramo napomenuti da proteini grade i veliki dio molekula hemoglobina - materije koja prenosi kiseonik našim telom i omogućuje nam odvijanje procesa disanja u svim ćelijama u kojima se taj ciklus odvija.
Preporučljivi dnevni unos proteina iznosi za odraslu zdravu osobu oko 0.8g/kg telesne težine. Jedino se količina od 1,2g/kg telesne mase preporučuje "body-builderima" tokom procesa izgradnje mišićne mase, ali potrebno je takve intenzivne treninge i ishranu sprovoditi pod stručnim nadzorom.
Naime, jednom kad je organizam dostigao određenu masu i uspostavio normalne fiziološke procese, količina potrebnih proteina koje treba uzeti hranom jednaka je ili vrlo slična onoj količini koja se tekom metabolizma potroši. Važno je napomenuti da se proteini za razliku od ugljenih hidrata ne mogu uskladištiti u našem organizmu u klasičnom smislu te reči. Sav se višak pretvara u glukozu kad nam je potrebna dodatna količina glukoze, bilo da se ona ne unosi dovoljno hranom, odnosno ako se uneta glukoza ne može iskoristiti. Zatim, višak proteina ako se ne iskoristi za sintezu glukoze, pretvara se u rezervnu mast. Kod prekomernog konzumiranja proteina i dodatnog unošenja aminokiselina najopasnije je prekomerno stvaranje jedinjenja na čije izlučivanje organizam mora trošiti dodatnu količinu energije. Suvišno je isticati kako se time opasno opterećuje jetra i sistem za izlučivanje – bubrezi.
Proteini se nalaze u raznim vrstama prehrambenih namirnica. Može se reći da su u većim ili manjim količinama zastupljeni u svoj hrani osim u rafinisanim šećerima i mastima. Hrana životinjskog porekla poput mesa, riba, jaja, mleka, jogurta i sira dobar su izvor proteina u kvalitativnom i kvantitativnom smislu. Osim što sadrže mnogo proteina te su namirnice izvor svih esencijalnih aminokiselina. Pojedinačne biljke koje koristimo u ishrani gotovo redovno imaju u svom sastavu nedostatak jedne ili dve esencijalne aminokiseline. Naravno, odgovarajućim kombiniranjem biljnih proteina možemo osigurati dovoljan unos i esencijalnih aminokiselina, tako da se taj nedostatak u svakoj biljci ponaosob prikrije. Nedostatak esencijalnih aminokiselina uzrokuje vrlo teške anemije.
Od svih biljnih namirnica jedino je soja ona koja sadrži sve potrebne esencijalne aminokiseline. Stoga je tu namirnicu potrebno uvrstiti u svakodnevnu ishranu stanovništva.
Prema nutricionističkim ispitivanjima belančevine moraju "pokrivati" 10-15% dnevnog unosa kalorija. Opet treba napomenuti da je deci svakako potrebno 15% dnevnih kalorija osigurati iz proteinskih izvora, odnosno odraslima je dovoljno 10% dnevnih kalorija osigurati iz proteinskih izvora. Pri tome treba voditi računa da se prilikom korišćenja namirnice životinjskog porekla, u ishranu uvrste one koje su siromašne zasićenim masnim kiselinama poput belog mesa pilića, kunića, ćuretine i bele ribe.
Belančevine (proteini) su gradivni elementi, neophodni za izgradnju i obnovu ćelija našeg organizma i važni sastojci hormona i enzima koji regulišu mnoge procese u našem organizmu. Osnovni sastojci belančevina su aminokiseline:
Esencijalne amino kiseline (Ne stvaraju se u našem organizmu, pa ih moramo unositi hranom)
Lizin
Triptofan
Histidin
Fenilalanin
Leucin
Izoleucin
Treonin
Valin
Arginin
Metionin
Neesencijalne amino kiseline (Organizam može sam da ih stvori)
Glicin
Alanin
Serin
Tirozin
Cistein
Cistin
Prolin
Hidroksi prolin
Asparaginska kiselina
Glutaminska
Ornitin
Jedan gram belančevina sagorevanjem daje energiju četiri kCal ili 16,70 kJ.
Prosečna potreba za belančevinama je 0,8 do jedan gr na kilogram telesne težine. Bebe, deca u razvoju, adolescenti i trudnice imaju povećane potrebe za belančevinama.
Dijabetičari imaju iste potrebe za belančevinama, s tim što moraju smanjiti unos ako imaju obolele bubrege (dijabetična nefropatija).
Hranu bogatu belančevinama sadrže namirnice biljnog i životinjskog porekla.
izvor
Poslednji put izmenio lilit dana Sre Maj 14, 2008 5:27 am, izmenio ukupno 5 puta