1 Zašto ne volimo vežbati i kako da to promenimo? Čet Nov 20, 2008 7:47 am
Sun
Administrator
Okruženi so informacijama koliko je vežbanje važno. Pa zašto onda mnogi od nas imaju toliko problema da počnu sa fizičkom aktivnošću i još više da se drže plana da budu aktivni?
Poznavaoci i terapeuti kažu da je kod nekih ljudi razlog za to preopterećen dnevni plan i nepoznavanje činjenica o koristi vežbanja, ali da se kod nekih ne radi o tome već o “svesnom ili nesvesnom opiranju ideji da se bude konstatno fizički aktivan” – što se definira kao – otpor prema vežbanju.
Nekima je sasvim dovoljno samo da pročitaju i čuju koliko je vežbanje važno za zdravlje. Drugima pak, svaki put kad čuju da bi “trebali” da vežbaju – postane još teže da zaista tako nešto i urade. Kod poslednjih su vidljiva dva obrasca ponašanja: nesvesni otpor koji se odnosi na one koji postave ciljeve, započnu program, a onda ga sabotiraju sve dok se ne otkažu i svesni otpor kod ljudi postaju anksiozni i netrpeljivi čim im se preporuči vežbanje.
U oba slučaja je moguće da se radi o ljudima kojima fizička aktivnost zapravo donosi neprijatna sećanja poput neuspeha iz detinjstva. Primećeno je da kod mnogih koji pasionirano sklupljaju dvd-a i kjnige o vežbanju postoji blokada usled straha od ponovnog započinjanja i neuspeha. Neki doživljavaju vežbanje kao “kaznu” za debljinu. Osećaj stida takodje može voditi ka otporu prema vežbanju, posebno kod ljudi sa velikom težinom.
U zavisnosti od toga koliko je taj otpor kod nekih izražen on se može “pobediti” tako što će se prepoznati kao takav i svesno nadvladati promenom pristupa vežbanju.Ipak, nekima će samo individualna ili grupna terapija psihologa moći pomoći da otkriju korene svog otpora i da preformuliraju drugi pristup. Eksperti naime tvrde da je neophodno razumeti i proceniti razloge tog otpora da bi se moglo krenuti dalje.
Oni se slažu da je ključni preduslov u tom procesu “obnoviti” doživljavanje fizičkih aktivnosti kao igru – otkloniti pravila i pritisak koji proizilazi iz nametnutih kriterijuma za brzinu, dužinu, intenzitet. Treba se fokusirati na radost pokreta i na povećanu energiju koja proizilazi iz toga. Nesumljivo je da vežbanje utiče na smanjenje težine, ali stručnjaci kažu da ako ga mentalno povežemo sa dijetom, odnosno mršavljenjem – zadovoljstvo jednostavno ispari. Za neke ljude samo pričanje o tome koliko je vežbanje važno je dovoljno da izgube osećaj zadovoljstva u njemu.
Dakle za one koji imaju otpor prema vežbanju i spremni su za neki novi pristup – najbolji način je da se priklone aktivnostima koji su zabavni, nekompetitivni i nesgtrukturirani kao “program” “režim” i sl. Na primer: rad u bašti, igra sa frizbijem sa decom, prijateljima, ples, šetnje koje su usmerene ka uživanju, a ne “vežbanju”. Naime, ključ je u pronalaženju uživanja koje je u fizičkim aktivnostima lako naći ukoliko se otpor jednom pobedi.
Izvor
Poznavaoci i terapeuti kažu da je kod nekih ljudi razlog za to preopterećen dnevni plan i nepoznavanje činjenica o koristi vežbanja, ali da se kod nekih ne radi o tome već o “svesnom ili nesvesnom opiranju ideji da se bude konstatno fizički aktivan” – što se definira kao – otpor prema vežbanju.
Nekima je sasvim dovoljno samo da pročitaju i čuju koliko je vežbanje važno za zdravlje. Drugima pak, svaki put kad čuju da bi “trebali” da vežbaju – postane još teže da zaista tako nešto i urade. Kod poslednjih su vidljiva dva obrasca ponašanja: nesvesni otpor koji se odnosi na one koji postave ciljeve, započnu program, a onda ga sabotiraju sve dok se ne otkažu i svesni otpor kod ljudi postaju anksiozni i netrpeljivi čim im se preporuči vežbanje.
U oba slučaja je moguće da se radi o ljudima kojima fizička aktivnost zapravo donosi neprijatna sećanja poput neuspeha iz detinjstva. Primećeno je da kod mnogih koji pasionirano sklupljaju dvd-a i kjnige o vežbanju postoji blokada usled straha od ponovnog započinjanja i neuspeha. Neki doživljavaju vežbanje kao “kaznu” za debljinu. Osećaj stida takodje može voditi ka otporu prema vežbanju, posebno kod ljudi sa velikom težinom.
U zavisnosti od toga koliko je taj otpor kod nekih izražen on se može “pobediti” tako što će se prepoznati kao takav i svesno nadvladati promenom pristupa vežbanju.Ipak, nekima će samo individualna ili grupna terapija psihologa moći pomoći da otkriju korene svog otpora i da preformuliraju drugi pristup. Eksperti naime tvrde da je neophodno razumeti i proceniti razloge tog otpora da bi se moglo krenuti dalje.
Oni se slažu da je ključni preduslov u tom procesu “obnoviti” doživljavanje fizičkih aktivnosti kao igru – otkloniti pravila i pritisak koji proizilazi iz nametnutih kriterijuma za brzinu, dužinu, intenzitet. Treba se fokusirati na radost pokreta i na povećanu energiju koja proizilazi iz toga. Nesumljivo je da vežbanje utiče na smanjenje težine, ali stručnjaci kažu da ako ga mentalno povežemo sa dijetom, odnosno mršavljenjem – zadovoljstvo jednostavno ispari. Za neke ljude samo pričanje o tome koliko je vežbanje važno je dovoljno da izgube osećaj zadovoljstva u njemu.
Dakle za one koji imaju otpor prema vežbanju i spremni su za neki novi pristup – najbolji način je da se priklone aktivnostima koji su zabavni, nekompetitivni i nesgtrukturirani kao “program” “režim” i sl. Na primer: rad u bašti, igra sa frizbijem sa decom, prijateljima, ples, šetnje koje su usmerene ka uživanju, a ne “vežbanju”. Naime, ključ je u pronalaženju uživanja koje je u fizičkim aktivnostima lako naći ukoliko se otpor jednom pobedi.
Izvor