Jabuke kao super voće

Svake bi godine trebali pojesti 30-40 kilograma jabuka, kažu nutricionisti, što znaci barem jednu svaki ili svaki drugi dan.

One olakšavaju i poticu varenje te su zato dobra dijetalna hrana. Treba ih jesti zimi jer jačaju imunološki sistem organizma, ali i leti, jer nadoknadjuju izgubljenu tecnost.

Sprečavaju taloženje masnoća u jetri i deluju antikancerogeno. Ako je jabuka sama u želucu, brzo se svari.
No ako se jede s drugom hranom, posebno masnom i bogatom belancevinama, variće se i nekoliko sati. Zato se preporučuje da se pojede pola sata pre obroka ili nekoliko sati posle.

U organizmu jabuka deluje bazno i tako pomaže uravnoteženju kiselo-bazne reakcije, tj. pomaže cišcenju organizma. Dokazano je i da smanjuje nivo lošega holesterola zbog visokog nivoa tanina. Za crvenu boju kore antocijanidini, koji štite organizam od upala, pa su crvene jabuke zdravije od zelenih.
izvor

Jabuka je voćka kultivisana još pre 3.000 godina. Danas razlikujemo preko 7.000 različitih vrsta jabuka, mada se uzgaja svega stotinak vrsta.

Plod jabuke bogat je hranjivim sastojcima, čija količina zavisi od vrste i načina uzgoja. Prosečno, voda čini 82% težine ploda, ugljenih hidrata ima oko 12%, masti i belančevina veoma malo, a celuloza zauzima svega 1% ploda. Osim ovih osnovnih elemenata, jabuka sadrži i niz drugih elemenata važnih za ljudski organizam: znatne količine kalijuma, fosfora, kalcijuma, sumpora, magnezijuma, gvožđa, mangana i dr. Plod sadrži i karotin, vitamine E, C, B, pektine, tanin, enzime i dr.

Bogatstvo materija koje sadrži zaslužno je za značaj jabuke u ishrani. Osobama koje imaju višak holesterola i onima koji pate od anemije preporučuje se svakodnevno konzumiranje jabuke, i to ujutro i uveče. Jabuka služi i kao lek za srce, pa se u cilju prevencije od infarkta preporučuju dve jabuke dnevno, a onima koji su doživeli infarkt preporučuje se čak kilogram i više jabuka dnevno!

Jabuke su dobre i za osobe koje boluju od arterioskleroze, reumatizma i gojaznosti. Jabuka pospešuje izlučivanje mokraće i čisti krv, pa se preporučuje osobama koje imaju poteškoća s jetrom i bubrezima. Zbog pektina u ljusci, jabuka je i dobro sredstvo za regulisanje probave. Jabuka, osim toga, u našem želucu stvara dodatni osećaj punoće i sitosti, pa je važna namirnica prilikom sprovođenja dijeta, jer otklanja osećaj gladi.Jabuka nije korisna samo za obolele, već je dobra i za zdrave osobe. Posebno je dobro jednom mesečno celoga dana jesti samo jabuke.

Jedan dan s jabukom na meniju mogao bi izgledati otprilike ovako: za doručak valja popiti čašu soka od jabuke uz dodatak limunovog soka. Prepodne treba pojesti 1-2 jabuke, a u podne popiti samo čaj od kore jabuke zaslađen s dve kašike meda. Nakon dva sata, trebalo bi pojesti 3-4 jabuke, a nešto kasnije ponovo popiti čašu soka. Za večeru valja pojesti kašu od pečenih i kuvanih jabuka s dodatkom dve kašike meda.

Jabuka bez kore ili u kuvanom obliku preporučuje se bolesnicima obolelim od žuči, debelog creva i čira na želucu. Pečene jabuke ukusna su i hranjiva užina koja se preporučuje u ishrani bubrežnih bolesnika.

Pomenimo i pojedine vrste jabuka i njihove karakteristike:

Crveni jonatan - ova vrsta jabuke je svetlocrvena sa primesom žute boje. Meso jabuke je svetložuto, meko i lako se topi u ustima. Ukus je slatkast i kiselkast, postojan posle pečenja.
Kožara - odlikuje se jarkožutom bojom i nezaobilazan je sastojak prvoklasne pite od jabuka. Pravo je uživanje osetiti njenu pikantnu slatko-kiselu aromu.
Gloster - blagokisela, aromatična jabuka, puna soka. Uglavnom je bledozelene do modrocrvene boje. Najbolja je za pravljenje kompota, koji se služi kao desert, ali se može koristiti i kao preliv za kolače i pite.
Elstar - jabuka sjajne karmincrvene boje. Meso jabuke je bele do žute boje, a ukus prijatno hrskav. Ova aromatična vrsta jabuke puna je soka i vrlo je zahvalna za kuvanje kompota.
Boskop - može da bude zelene, crvene ili žute boje. Plod ove jabuke je u sirovom obliku hrskav i pun soka, ali ako je pečena, ona se prosto topi u ustima. Najbolja je za pravljenje štrudli, jer meso ove vrste nema kiseline, koja često utiče na raspadanje testa.

Jabuke se najčešće jedu sirove (prema istraživanjima 61% jabuka), ali se i peku, kuvaju, suše, prerađuju u sokove, marmelade, džemove, želee, a poznato je i vrlo cenjeno jabukovo sirće.

Neka, prema tome, u vašoj ishrani bude obavezna barem jedna jabuka dnevno, sveža ili kao sastojak u nekom od recepata našeg kuvara.

izvor

Grejpfrut

Riznica korisnih tvari Kiselkasto-slatkasto-gorkasti srodnik naranče po mnogočemu je zanimljivo voće. Iako njegov kiseli okus ne nailazi na odobravanje kod svih osoba, kao kod naranče koja je ipak pretežito slatka, gledajući sa zdravstvenog aspekta, grejpfrut, posebice rozi, prava je riznica korisnih tvari.

Uvod

Grejp raste na drvetu, poput grožđa, u grozdovima. Njegovo botaničko ime - Citrus paradisi - upućuje na „rajsko“ porijeklo, a ima relativno kratku povijest koja datira iz 18 st. sa Barbadosa. Brojni botaničari vjeruju da je grejp zapravo rezultat prirodnog križanja naranče i pomela, citrusnog voća koje je u 17. stoljeću doneseno iz Indonezije na Barbados.

Stabla grejpfruta zasađena su na Floridi na početku 19. stoljeća, međutim nije postao komercijalna roba sve do kraja 19. stoljeća. Florida je još uvijek vodeći proizvođač grejpfruta, uz Kaliforniju, Arizonu i Teksas.

Vrste grejpfruta

Obično se susrećemo s tri vrste grejpfruta – bijelim (koji je zapravo blijedo-žuti), rozim i crvenim. Veličinom su u rasponu od 10 do 15 centimetara u promjeru. Bijeli grejp je obično manji i kiseliji od rozog. Veliki, rubinski crveni grejp otkriven je u Teksasu krajem dvadesetih godina prošlog stoljeća. Novije vrste crvenog grejpa dobivene su mutacijama, a najpoznatije vrste su Star Ruby i Rio Red. Razvojem slađih vrsta bez koštica grejp postaje sve popularniji i sve ga je lakše pronaći na lokalnim tržnicama.

Nutritivna vrijednost grejpfruta

Grejp je odličan izvor vitamina C i dobar izvor vitamina A. Ova dva vitamina potiču imunološki sustav i pružaju antioksidativnu zaštitu. Također, grejp je dobar izvor pantotenske kiseline (vitamina B5) koja ima ključnu ulogu u proizvodnji stanične energije. Ne samo što je bogat nutrijentima i odlična okusa nego je i siromašan kalorijama: polovica grejpa osigurava tek četrdesetak kalorija. Rozi grejp sadrži likopen, fitokemikaliju iz skupine karotenoida, koja je odgovorna za rozu boju i zaštitu od štetnih slobodnih radikala. U studijama se najčešće spominje zaštitna uloga kod karcinoma prostate, dojke, endometrija i pluća.

Grejpfrut je jedinstven izvor fitokemikalije naringina, koja mu daje karakterističan gorak okus, a u laboratorijskim studijama dokazano da naringin posjeduje inhibicijsko djelovanje na rast stanica tumora.

Skupina fitokemikalija koje se zajedničkim imenom nazivaju limonoidi također je prisutna u ovome voću. Znanstvenim studijama dokazano je da limonoidi povisuju razinu enzima koji pomažu u detoksikaciji karcinogenih spojeva te pomažu njihovo izlučivanje iz tijela.

Obojeni dio kore grejpa sadrži d-limonen, fitokemikaliju iz skupine flavonoida, koji djeluje kao snažan antioksidans i pomaže u sprečavanju oksidativnih oštećenja na staničnim strukturama i DNA. Bijeli dio ispod kore također sadrži flavonoide, međutim, želite li uživati u kori, bolje je posegnuti za organski uzgojenim grejpom.

Pektin, neprobavljivo vlakno topljivo u vodi, obilato je zastupljeno u grejpu. Ova molekula zbog svoje specifične strukture u crijevima tvori gel i ometa apsorpciju masti.

Pektin iz grejpa u studijama na životinjama pokazao se kao učinkovito sredstvo za sniženje kolesterola. Pola šalice grejpfruta sadrži 1 gram pektina, a osim u mesnatom dijelu voća, prisutan je i u kori i u bijelom dijelu ispod kore.

Nutritivna vrijednost u 100 g grejpfruta:

Energetska vrijednost [kcal]: 32

Ugljikohidrati [g]: 8.08

Proteini [g]: 0.63

Masnoće [g]: 0.1

Prehrambena vlakna [g]: 1.1

Voda [g]: 90.89

Beta karoten [mcg]: 552

Vitamin A [mcg]: 278.1

Vitamin B1 [mg]: 0.036

Vitamin B12 [mcg]: 0

Vitamin B2 [mg]: 0.02

Vitamin B3 [mg]: 0.25

Vitamin B5 [mg]: 0.283

Vitamin B6 [mg]: 0.042

Folna kiselina [mcg]: 10

Vitamin C [mg]: 34.4

Vitamin E [mg]: 0.13

Bakar [mg]: 0.047

Cink [mg]: 0.07

Fosfor [mg]: 8

Natrij [mg]: 0

Kalcij [mg]: 12

Kalij [mg]: 139

Magnezij [mg]: 8

Mangan [mg]: 0.012

Selen [mcg]: 0.3

Željezo [mg]: 0.09

Utjecaj konzumacije grejpa na zdravlje

Utjecaj na zdravlje srca i krvnih žil

Istraživanje provedeno na Medicinskoj školi židovskog sveučilišta Hadassah u Jeruzalemu, dokazalo je da grejp, posebno crveni, može sniziti kolesterol i utjecati na razinu triglicerida.

Istraživanje je uključilo 57 bolesnika s dijagnozom hiperlipidemije koji su podijeljeni u tri skupine: prva i druga skupina su kroz mjesec dana svakodnevno dobivali po jedan crveni odnosno žuti grejp podjednake veličine; treća skupina je bila kontrolna. Tijekom 30 dana sve skupine su jele hranu s niskom razinom kalorija i masti.

Rezultati su pokazali da grejp, a crveni grejp izraženije, povoljno utječe na razinu lipida u serumu te na antioksidativni potencijal. Skupina koja je dobivala crveni grejp zabilježila je najveće sniženje kolesterola i triglicerida, a slijedi je skupina s bijelim grejpom.

Utjecaj na tjelesnu masu

Popularno je uzimanje grejpa u uvjerenju da će ova namirnica „otopiti masne naslage”. Što kaže znanost o ovome fenomenu? Prema knjizi ''Bajke i istine o hrani koju jedemo'' koju je izdalo Američko udruženje dijetetičara, grejp ne «izgara» kalorije.

Probava bilo koje namirnice iziskuje određenu količinu energije. Međutim, niti jedna namirnica ili sastojak neke namirnice ne može ''izgorjeti'' kalorije ili ''rastopiti'' masno tkivo. Ukoliko dođe do smanjenja tjelesne mase zbog konzumiranja grejpa, to je vjerojatno zbog toga što je grejp zamijenio neku drugu namirnicu bogatiju energijom od grejpa.

Grejpfrut za zdravije desni

Studija njemačkih znanstvenika ukazuje da konzumacija grejpfruta pomaže u borbi protiv bolesti zubnog mesa. Pokazalo se da osobe koje pate od bolesti zubnog mesa imaju manje izglede da će im krvariti desni ako svakog dana pojedu 2 grejpfruta.

Znanstvenici vjeruju kako se radi o posljedicama povišenja razine vitamina C u krvi koja dovodi do bržeg zacjeljivanja rana te smanjenja oštećenja koja stanicama nanose molekule slobodnih radikala.

Druga strana medalje

Previše grejpfruta povisuje rizik od karcinoma dojke

Prečesta konzumacija grejpfruta povećava rizik od karcinoma dojke u žena u postmenopauzi, prema istraživanju objavljenom u časopisu The British Journal of Cancer.

Znanstvenici smatraju da grejpfrut inhibira enzim koji sudjeluje u metabolizmu estrogena i na taj način povećava njegovu koncentraciju što se povezuje sa povećanim rizikom od karcinoma dojke.

U istraživanju je sudjelovalo više od 50 000 žena u postmenopauzi, od čega je oko 1700 njih imalo karcinom dojke. Utvrđeno je da su žene koje su svaki dan pojele četvrtinu grejpfruta imale 30 % veći rizik razvoja karcinoma dojke u usporedbi sa onima koji nisu konzumirale grejpfrut.

Sok od grejpfruta i lijekovi nisu dobra kombinacija

Poznato je da sok od grejpfruta utječe na apsorpciju nekih lijekova. Lijekovi koji mogu biti u interakciji s grejpom su lijekovi za sniženje kolesterola, krvnog tlaka, regulaciju srčanog ritma, depresiju, tjeskobu, HIV, imunosupresiju, alergije, impotenciju i epileptičke napade.Primjerice, uzimanje jedne tablete nekih statina sa sokom od grejpa može biti jednako gutanju 10 tableta odjednom s čašom vode. Najjače je djelovanje uočeno kod lijekova za sniženje kolesterola i krvnog tlaka, sedativa, imunosupresiva, lijekova protiv alergija, te analgetika.

Još uvijek nije poznato o kojoj se aktivnoj tvari grejpfruta radi, ili je možda riječ o više fitokemikalija.

Savjeti i trikovi za odabir i serviranje

Valja odabrati plodove koji su teški kada ih uzmemo u ruku. Iako se kora može činiti neravnomjerno obojenom, ovo obično nije važan pokazatelj. Izbjegavajte plodove koji imaju mekane ili vlažne mrlje. Grejpfrut s tankom korom obično ima više soka, ali ne mora nužno imati bolji okus. Plod dozrijeva i nakon što je ubran i stoga ga je najbolje čuvati na sobnoj temperaturi ili u hladnjaku, ali ne u plastičnoj vrećici.

izvor

Jagode

Najpopularnije bobičasto voće zanimljivo je i znanstvenicima. Naime, u veljači 2008. izašao je cijeli broj časopisa Journal ofagricultural and food chemistry posvećen blagotvornim svojstvima bobičastog voća s posebnim osvrtom na jagode. Znanstvenici iz Centra za ljudsku prehranu sa Sveučilišta u Kaliforniji iz jagoda su izolirali i identificirali fenolne spojeve s antioksidativnim djelovanjem i antikarcinogenim učinkom.

Ranije provedene znanstvene studije pokazale su da konzumacija bobičastog voća, uključujući i jagode, može imati povoljan učinak na oksidativni stres i posljedično utjecati na prevenciju degenerativnih bolesti koje u podlozi imaju oksidativni stres, poput malignih bolesti.

Bobičasto voće izvor je brojnih biološki aktivnih fenolnih spojeva, a spomenuta najnovija studija američkih znanstvenika razotkrila je impresivan sastav fenolnih spojeva pronikavši u strukturu 10 različitih spojeva s antikarcinogenim djelovanjem. Identificirani su različiti spojevi poput antocijanina, pelargonidina, kempferola, kvercetina, elagične kiseline. Najsnažniju antikarcinogenu aktivnost pokazali su antocijanidini, spojevi koji su ujedno nosioci crvene boje jagoda te pelargonidin-3-rutinozid. Ova studija pridonosi rastućem broju znanstvenih dokaza koji govore u prilog povoljnim biokativnim učincima fenolnih spojeva iz bobičastog voća na zdravlje čovjeka.

O jagodama pobliže

Iako su danas dostupne tijekom cijele godine, sezona jagoda je od svibnja do srpnja, kada su najukusnije, najbogatije nutrijentima i naposlijetku najjeftinije. Postoji približno 600 različitih vrsta jagoda koje se razlikuju po okusu, veličini i teksturi. Prepoznajemo ih po karakterističnoj crvenoj boji prošaranoj sitnim sjemenkama te zelenim listovima i čvrsto prišvršćenim peteljkama. Dobro su nam poznate i šumske jagode koje su značajno manjih dimenzija, ali su zato iznimno mirisne i aromatične.

Prilikom odabira jagoda valja se odlučiti na zrele plodove koji su okusom i teksturom na vrhuncu, a ujedno su najbogatije vitaminima, antioksidansima i enzimima. Takvi plodovi su čvrsti, sjajni, intenzivne crvene boje i s čvrsto prišvršćenom peteljkom. Najboljeg su okusa jagode srednjih dimenzija, veći plodovi često nisu toliko sočni.

Nutritivna vrijednost jagoda

Jagode su iznimno bogate antioksidansima. Odličan su izvor vitamina C, a sadrže i fenolne fitokemikalije uključujući antocijanine i elagičnu kiselinu. Ovi biljni spojevi osiguravaju snažnu antioksidativnu i protuupalnu zaštitu.

Jagode sadrže voćne kiseline koje spriječavaju stvaranje i nakupljanje karcinogenih tvari (nitrozamina) u želucu, te na taj način sudjeluju u prevenciji karcinoma. Nadalje, dobar su izvor vitamina C, kalija, kalcija, sadrže nešto željeza i vitamina E.

Ne treba posebno napominjati da su vrlo siromašne kalorijama te stoga predstavljaju idealnu namirnicu za osobe na redukcijskim dijetama i sve one koji žele uštediti na energiji i pritom tijelu osigurati vrijedne nutrijente.

Nutritivna vrijednost u 100 gjagoda:

Energetska vrijednost [kcal]: 32

Ukupni ugljikohidrati [g]: 7.68

Bjelančevine [g]: 0.67

Ukupne masnoće [g]: 0.3

Prehrambena vlakna [g]: 2

Beta karoten [mcg]: 7

Vitamin A [mcg]: 3.6

Vitamin B1 [mg]: 0.024

Vitamin B12 [mcg]: 0

Vitamin B2 [mg]: 0.022

Vitamin B3 [mg]: 0.386

Vitamin B5 [mg]: 0.125

Vitamin B6 [mg]: 0.047

Folna kiselina [mcg]: 24

Vitamin C [mg]: 58.8

Vitamin E [mg]: 0.29

Vitamin K [mcg]: 2.2

Bakar [mg]: 0.048

Cink [mg]: 0.14

Fosfor [mg]: 24

Natrij [mg]: 1

Kalcij [mg]: 16

Kalij [mg]: 153

Magnezij [mg]: 13

Mangan [mg]: 0.386

Selen [mcg]: 0.4

Željezo [mg]: 0.42

Utjecaj na zdravlje

Jagode su odličan izvor raznih nutrijenata, uključujući vitamine, minerale i biljne spojeve s povoljnim učinkom na zdravlje. Izvrstan su izvor vitamina C i mangana te dobar izvor neprobavljivih vlakana. Tijekom posljednjih deset godina provedene su različiteznanstvene studije (na ljudima i životinjama), a rezultati studija ukazuju da jagode mogu imati povoljan učinak na prevenciju malignih bolesti i bolesti srca te djelovati protuupalno i utjecati na proces starenja. Posebna se pažnja pridaje elagičnoj kiselini koja ima preventivno djelovanje na nastanak karcinoma jednjaka i flavonoidima koji preveniraju upalne procese, stvaranje krvnih ugrušaka te jačaju kapilare.

Protuupalno djelovanje spojeva iz jagoda temelji se na smanjenju aktivnosti enzima ciklooksigenaze, jednakom mehanizmu djelovanja nesteroidnih protuupalnih lijekova poput aspirina i ibuprofena. Naime, pretjerana aktivnost ovih enzima pridonosi neželjenoj upali, poput one koja se javlja ukod artritisa, astme, ateroskleroze i karcinoma.

Iako doslovno svaka namirnica može izazvati alergijsku reakciju, znanstvene studije o alergijama na hranu često izvještavaju kako su pojedine namirnice (odnosno njihove komponente) ipak češći alergeni u odnosu na druge. Jagode su namirnice koje se najčešće povezuju sa alergijskim reakcijama. Osobama alergičnim na jagode preporučuje se izbacivanje tog voća iz prehrane iz prehrane.

Dr.sc. Darija Vranešić Bender

izvor

Lubenica



Rijetko koje voće toliko prija i taži žeđ ljeti kao nježno hrskava lubenica.

Iako se danas lubenice mogu u trgovinama naći tijekom cijele godine, ljeti je lubenica najslađa i najbolje kvalitete.

Lubenice mogu biti okruglog, sfernog ili duguljastog oblika, izvana su zelene boje, a mogu biti prošarane žutim linijama. Zajedno s dinjama, tikvama i tikvicama, svrstavaju se u porodicu Cucurbitaceae, dinje, znanstevni naziv im je Citrullis lanatus,a rastu u trsevima na zemlji.

Lubenice imaju izuzetno visok sadržaj vode, otprilike 92%, i zbog toga je njihova pulpa mrvičasta i nježno hrskava - idealna za ublažavanje žeđi.

Iako lubenice povezujemo sa izražajnom ružičasto-crvenom bojom, postoje vrste čija pulpa je narančaste, žute ili čak bijele boje. Isto tako, iako većina vrsta lubenica ima sjemenke crne, smeđe, bijele, žute ili zelene boje, postoji nekoliko vrsta koje uopće nemaju sjemenke.

Povijest

Lubenice su porijeklom iz Afrike, a prvi uzgoj započeo je u starom Egiptu, o čemu govore i zapisi hijeroglifima pronađenim na očuvanim građevinama. Ovo voće bilo je toliko cijenjeno da su ga čak pohranjivali u grobnice mnogih egipatskih kraljeva. Činjenicu da su lubenice imale toliku važnost u Egiptu, a kasnije i u ostalim zemljama Mediterana, nije teško razumjeti ako znamo da su tada nestašice vode bile poprilično česte. Tada bi lubenica predstavljala pravo blago.

Lubenice su u Kinu donesene oko 10.st, a potom, neposredno nakon otkrivanja Novog Svijeta i na zapadnu hemisferu.

Danas su najveći proizvođači lubenica Rusija, Kina, Turska, Iran i Sjedinjene Države, aRusiji je čak vrlo cijenjeno i popularno vino od lubenica.

Nutritivni profil

Lubenica je izvanredan izvor vitamina C. Također, dobar je izvor vitamina A, B1 i B6, te minerala kalija i magnezija. Jedna šalica lubenice osigurava 24 % dnevnih potreba za vitaminom C i 11.1% dnevnih potreba za vitaminom A.

Zdravstvene prednosti konzumacije lubenica

Lubenica nije tek ukusno osvježenje za vruće ljetne dane. Prema rezultatima znanstvenih istraživanja, lubenica posjeduje aktivne tvari koje ublažavaju upalna stanja i mogu pomoći u prevenciji astme, ateroskleroze, dijabetesa, karcinoma kolona i artritisa.

Snažni antioksidansi

Slatka i sočna lubenica riznica je najvažnijih prirodnih antioksidansa. Odličan je izvor vitamina C i vrlo dobar izvor vitamina A, koji je u lubenici prisutan poglavito u obliku beta karotena. Crvena boja lubenice potječe od biljnih pigmenata, od kojih najviše pažnje privlači likopen.

Plejada snažnih antioksidansa iz lubenice putuje po tijelu i neutralizira slobodne radikale. Poznato je da slobodni radikali mogu izazvati brojna oštećenja tjelesnih struktura, primjerice, pospješuju oksidaciju kolesterola što može uzrokovati aterosklerozu, uključeni su u procese koji potiču upalu što pogoduje nastanku brojnih bolesti poput osteoartritisa, reumatoidnog artritisa te malignih bolesti.

Antioksidativni nutrijenti iz lubenice – vitamin C, beta karoten i likopen – učinkoviti su u onesposobljavanju tih opasnih molekula i tako štite organizam od bolesti.

Brojnim znanstvenim studijama dokazana je učinkovitost vitamina C i beta karotena u prevenciji bolesti srca i brojnih kroničnih upalnih bolesti.

Likopen iz lubenice

Biljni pigment likopen uglavnom se asocira uz rajčicu, a poznato je da je topljiv u masti i zato ga tijelo bolje apsorbira kada se konzumira u obliku umaka od rajčice. Manje je poznato da je likopen prisutan i u lubenici i mangu. Za razliku od drugih fitokemikalija, koji su uglavnom proučavani u studijama na životinjama, likopen je višekratno ispitivan u studijama na ljudima, te mu je dokazana zaštitna uloga u rastućem broju karcinoma. U studijama se najčešće spominje zaštitna uloga kod raka prostate, dojke, endometrija i pluća. Antioksidativna funkcija likopena podrazumijeva zaštitu stanice i staničnih struktura od štete izazvane djelovanjem slobodnih radikala, a to djelovanje važno je i u prevenciji bolesti srca.

Potpora tjelesnoj proizvodnji energije

Lubenica je bogat izvor vitamina B skupine, koji su odgovorni za proizvodnju energije iz hrane u tijelu. Posebno je dobar izvor vitamina B6 i B1 te minerala magnezija i kalija. Za ovu namirnicu može se reći da posjeduje visoku nutritivnu gustoću jer ne opterećuje tijelo suvišnim kalorijama, a istodobno snabdijeva tijelo s pregršt važnih nutrijenata.

Kako odabrati i čuvati lubenice

Najbolji način za pravilan odabir lubenice pri kupnji podrazumijeva odabir plodova čija unutrašnjost ima žarku boju, bez bijelih pruga. Ipak, nemamo uvijek privilegiju pogledati lubenicu iznutra jer ih najčešće kupujemo cijele. Kada birate cijele lubenice, odaberite onu koja ima odgovarajuću težinu za određeni opseg, s relativno glatkom korom i bojom koja nije niti suviše žarka niti suviše zagasita. Nadalje, jedan dio lubenice trebao bi biti različite boje, najbolje žućkasto-krem. Ovaj dio je tzv. 'potrbušnica', mjesto koje je bilo u kontaktu sa zemljom tijekom zriobe. Ako lubenica nema žutu mrlju, vjerojatno je ubrana prije vremena, što nepovoljno utječe na okus, teksturu i sočnost.

Količina karotenoida u lubenici, posebice likopena i beta-karotena, povećava se ako je plod smješten na sobnoj temperaturi. Međutim, kada je razrežete, treba je spremiti u hladnjak kako bi se očuvala svježina, okus i sočnost.

Nekoliko ideja za serviranje:

-Zgnječite zajedno lubenicu, dinju i kivi. Umutite ovaj voćni pire u jogurt i servirajte kao osvježavajuću hladnu juhu

-U azijskim zemljama, prepržene sjemenke lubenice se konzumiraju kao grickalice ili se smrve, dodaju žitaricama i potom upotrebljavaju za pripremu kruha.

-Marinirana, salamurena ili kandirana kora lubenice karakteristična je za kuhinju Sjeverne Amerike

-Lubenica pomiješana sa tanko narezanim crvenim lukom uz dodatak soli i crnog papra čini osvježavajuću ljetnu salatu

-Lubenica je izvanredan i osvježavajući dodatak svakoj voćnoj salati

Dr.sc. Darija Vranešić Bender
Iva Alebić, dipl.ing.

izvor

Nar (Šipak)

Čini se su znanstvenici desetljećima nepravedno zapostavljali nar.

Naime, u posljednjih 5 godina provedeno je stotinjak istraživanja o zdravstvenim prednostima konzumacije nara, dok ih je tijekom XX stoljeća objavljeno tek dvadesetak. Samo u rujnu ove godine objavljene su dvije izuzetno vrijedne studije u uglednim znanstvenim časopisima koje donose rezultate o pozitivnim učincima biljnih kemikalija porijeklom iz nara.

U časopisu «Proceedings of National Academy of Sciences» od rujna 2005. objavljena je studija koja govori o kempreventivnom i kemoterapijskom učinku soka od nara na stanice karcinoma prostate. Istraživanje je pokazalo da nar posjeduje snažna antioksidativna i protuupalna svojstva. Znanstvenici su dokazali da ekstrakt ploda nara ima sposobnost zaustavljanja rasta i ubija stanice karcinoma prostate «in vitro».

U časopisu «Journal of Nutritional Biochemistry» od rujna 2005. objavljena je studija o učinku soka od nara na sprečavanje oksidacije LDL kolesterola, odnosno na prevenciju ateroskleroze. Znanstvenici su promatrali kako se LDL kolesterol («loš kolesterol») ponaša u prisustvu soka od nara i uočili su da se 40 % manje molekula LDL kolesterola oksidiralo u prisustvu soka od nara. Dobro je poznato da oksidirani LDL kolesterol predstavlja značajan rizik za pojavu ateroskleroze. Sok od nara u pokusima je spriječio i neke druge procese povezane s pojavom ateroskleroze.

Budući da kliničke studije na ljudima s ovom supstancom nisu provedene, nije poznata doza aktivnih tvari iz nara koja je potrebna za isti učinak kod oboljelih od karcinoma prostate ili ateroskleroze. Ipak, rezultati su vrlo obećavajući i svakako upućuju na uključivanje nara i soka od nara u svakodnevnu prehranu.

Snažan antioksidativni kapacitet

Lavina istraživanja o pozitivnim učincima nara pokrenula se u Izraelu, a za pažnju koju je nar dobio u znanstvenim krugovima velikim je dijelom zaslužan Michael Aviram koji je proveo velik broj istraživanja i dobio izvanrene rezultate. Ovaj interesantni znanstvenik svoja je istraživanja predstavio i prije nekoliko godina u Hrvatskoj, a najviše se bavio ispitivanjem antioksidativne moći soka od nara. Tim prof. Avirama utvrdio je da sok od nara ima snažnu antioksidativnu moć, snažniju čak i od crnog vina i zelenog čaja. Njihove preliminarne studije pokazale su da je antioksidativni kapacitet soka od nara bio čak tri puta jači od iste količine zelenog čaja ili crnog vina. Zaštitni učinak pripisuju sadržaju fitokemikalija: polifenola, tanina i antocijana.
Prema preporukama izraelskih znanstvenika, jedna čaša soka od nara dnevno može smanjiti rizik od obolijevanja od kardiovaskularnih bolesti.

Nutritivna vrijednost nara

Nar, u narodu poznatiji kao morgaj ili šipak porijeklom je iz Perzije, a u prijevodu s latinskog nosi ime: «jabuka prepuna koštica». Nar je jedan od prvih kultiviranih plodova (prije 5000 – 5000 godina), uz masline, smokve, datulje i grožđe. Najvjerojatnije potječe iz Irana, a zbog svoje tvrde kore bilo ga je lako transportirati te je brzo stigao i u udaljene krajeve svijeta. Za optimalan prinos zahtijeva dugo toplo ljeto, ali podnosi i poprilično hladne zime i sušu. Raste u južnom podneblju, plodovi sazrijevaju u kasnu jesen ili početkom zime. Plod se sastoji od nakupina crvenih zrnaca, kiselkasto-slatkog okusa ugodne arome. Jede se svjež, prerađuje u sokove i koristi u dekorativne svrhe. U narodnoj medicini nekada se svježa kora nara upotrebljavala protiv crijevnih parazita. Na srednjem istoku njegov sok se i danas koristi za pripremu umaka za neka mesna jela.
Prosječna energetska vrijednost 100 g nara je 310 kJ (74 kcal). Bogat je izvor kalija, a sadrži i magnezij, fosfor, kalcij, željezo, bakar. Od vitamina sadrži karotenoide, nešto vitamina skupine B i vitamin C.

Jesti ili ne jesti koštice?

Neki preferiraju žvakanje cijelih zrna i potom progutaju košticu i meso ploda. Ova se navika može smatrati povoljnom jer koštice sadrže brojne korisne tvari, poglavito neprobavljiva vlakna. U Indiji, koštice se suše i melju u prah koji se dodaje jelima od mesa, za omekšavanje.
Drugi pak isišu sok iz zrna i potom isljunu koštice. Postoji i opcija da se sok iscijedi iz ploda bez mljevenja koštica, naprosto stiskajući cijeli plod, no tako popriličan dio ploda završi kao otpad. Izbor ipak ostaje na vama.

Čuvanje i odabir nara
Rana jesen najbolje je doba za nar, listopad i studeni su mjeseci u kojima dozrijeva, ali obično je dostupan i do rane zime. Plodovi moraju biti teški, okrugli, veličine naranče. Veći plodovi osiguravaju više soka. Nar više ne zrije nakon što se ubere, stoga neće postati slađi tijekom skladištenja.
Cijeli plodovi mogu se čuvati mjesec dana na hladnom i suhom mjestu ili dva mjeseca u hladnjaku. Očišćeno zrnje može se smrznuti u vrećici za zamrzavanje na godinu dana. Svježi sok treba čuvati u hladnjaku i popiti u dva do tri dana.

izvor

Limun

Limun i limeta popularni su pratioci raznih jela i napitaka, a na njih posebno mislimo u zimskim mjesecima.

Limun se nerijetko servira uz topao čaj i med te predstavlja originalno prirodno pakiranje vitamina C. Znanstvenici ga zovu Citrus limon, a odlikuje se ovalnim oblikom i žutom bojom kore. Unutrašnjost limuna podijeljena je na kriške pa prosječan limun sadrži osam do deset kriški.

Iako je okus limuna izrazito kiseo i ima poznati «skupljajući» učinak, limun je i pravo osvježenje. Sok se koristi kao osvježavajući napitak, blag antiseptik i adstrigens. Dvije osnovne vrste limuna su “Eureka” i “Lisabon”. Vrsta «Eureka» ima tvrđu koru i kratak «vrat» na jednom kraju te nekolicinu koštica, dok vrsta «Lisabon» ima glatkiju koru, nema «vrat» i uglavnom ne sadrži koštice. Uz spomenute kisele limune, postoje i vrste koje su slađe, primjerice vrsta «Meyer».

Plod limuna koristi se na najrazličitije načine. Od njega se dobiva limunska kiselina, a razni parfemi i lijekovi sadrže esencijalna ulja limuna. Limun se koristi i kao poboljšivač okusa kod mnogih jela i pića. Dobro su nam poznate limunade, te limunovi sokovi i sirupi. Naribana limunova kora se također tradicionalno koristi kao aroma u raznim slasticama. Limunov plod može se kandirati, kao i naranča.

Kratka povijest limuna

Smatra se da limun potječe iz Kine i Indije gdje se uzgaja već dva i pol tisućljeća. Prvi pisani zapis koji spominje taj plod je stari indijski spis na Sanskrtu koji datira prije 2800 godina. U Europu je prvi puta stigao s Arapima koji su ga donijeli u Španjolsku u 11. stoljeću, a u isto to vrijeme stigao je i u Sjevernu Afriku. Križari, koji su zatekli ovo drvo na području Palestine, upoznali su stanovnike ostalih zemalja Europe s plodom limuna. Limun je u Ameriku donio Columbo, na svom drugom putovanju u Novi Svijet, 1493. godine. Na Floridi se limun uzgaja od 16. stoljeća.
Tijekom «Zlatne groznice», u 19. stoljeću, limun je bio vrlo cijenjeno voće jer je štitio od pojave skorbuta. Cijena mu je tada bila toliko visoka, da su ljudi bili spremni platiti i do 1 $ za jedan limun. Vodeći uzgajivači limuna danas su SAD i Italija. U Europi ga u komercijalne svrhe uzgajaju Španjolska, Portugal, Italija, Grčka, Turska i Francuska.

Karakteristike

Voćka limuna je jako osjetljiva na hladnoću, tako da se može uzgajati samo u toplim krajevima. Limunova voćka može godišnje uroditi i sa 3000 plodova.
Energetska vrijednost 100g limuna iznosi 26 kcal. Sok jednog limuna zadovoljava polovicu dnevne potrebe za vitaminom C, no treba ga popiti svježe iscijeđenog jer na zraku brzo oksidira.
Plod sadrži 30% soka u kojem ima 6-8 % limunske kiseline i vitamina C (50-80 mg/100g). Uz vitamin C, limun sadrži skromne količine vitamina B6, kalija i folata.
Učinak limuna na zdravlje

Fitokemikalije s antioksidativnom, antikarcinogenom i antibiotičkom aktivnošću

Limun i limeta sadrže jedinstven udio flavonoida koji posjeduju antioksidativnu i antikancerogenu aktivnost. Posebno je interesantna skupina flavonoida – glikozidi flavonola - koja uključuje brojne derivate kampeferola. Flavonoidi iz ove skupine sprečavaju diobu stanica raka i posebno su interesantni zbog svoje antibiotičke aktivnosti.

Tijekom epidemije kolere u nekolicini sela u Zapadnoj Africi, sok od limete dodavan je jelu, što se pokazalo učinkovitim u sprečavanju širenja epidemije. (Kolera je bolest koju uzrokuje bakterija Vibrio cholerae). Cijeli niz fascinantnih istraživačkih studija pokazao je značajan utjecaj soka od limuna i limete na stanični ciklus. Naime, sok od limuna utječe na diobu (mitozu), odnosno smrt (apoptozu) stanice, te na aktivnost specijalnih stanica imunosnog sustava – monocita.
Uz impresivan sadržaj fitokemikalija, limun je odličan izvor vitamina C – jednog od najvažnijih antioksidansa u prirodi. Vitamin C je jedan od osnovnih antioksidansa porijeklom iz hrane i osnovni tjelesni antioksidans topljiv u vodi. Ovaj vitamin putuje tijelom i neutralizira slobodne radikale. Jedna od najvažnijih funkcija ovoga vitamina je zaštita LDL kolesterola od oksidativne štete. Vitamin C je potreban za formiranje kolagena, proteina koji gradi mnoge dijelove tijela poput kosti, mišića i krvnih žila. Igra važnu ulogu u cijeljenju rana. Ovaj vitamin potiče formiranje žuči, pomaže u obrani od virusa i detoksikaciji organizma. Pospješuje apsorpciju željeza iz biljnih izvora.

izvor

Pomorandza

Naranča je voće koje se svrstava u skupinu citrusa.

Kao i ostali citrusi, sadrže velike količine vitamina C, te čitav spektar različitih fitokemikalija.

Da su citrusi zdravi poznato je od davnina. Blagotvorno djelovanje ovog voća vezalo se, s pravom, uz činjenicu da je bogato vitaminom C. Ipak, ostale komponente sadržane u citrusima (folna kiselina, pektin, kalij, brojne aktivne fitokemikalije) itekako uobličuju zdravu strukturu plodova. Više od 60 flavonoida u citrusima posjeduje širok spektar svojstava, uključujući protuupalnu i antikarcinogenu aktivnost, inhibiciju grušanja krvi i snažnu antioksidativnu aktivnost. Flavonoidi tangeretin, nobiletin te limonin i nomilin (glavni predstavnici limonoida) pokazuju svojstva prevencije i inhibicije rasta stanica raka. Citrusi su također, kao i crveno te zeleno voće i povrće, bogati karotenoidima, snažnim fitokemikalijama koje djeluju kao antioksidansi i imaju antikancerogena svojstva.

Naranče su karakteristicne po tome što, za razliku od ostalih citrusa, predstavljaju dobar izvor folne kiseline, vitamina iz skupine B vitamina.
Značajan su izvor kalija, likopena te beta-karotena. Mogu pomoći u prevenciji karcinoma kolona i želuca, visoki unos može smanjii rizik od katarakte, te pomoći organizmu da bolje apsorbira željezo te na taj način preveniraju anemiju.

Nutritivna vrijednost u 100 g voća:

Energetska vrijednost: 37 kcal
Ugljikohidrati: 9 g
Proteini: 0 g
Vlakna: 2 g
Vitamin C: 54 g
Folna kiselina: 31 mcg
Kalij: 150 mg
Kalcij: 47 mg

izvor

Kruska

Kruška je sočno i slatko voće s pomalo zrnatom teksturom.

Iako prema nekim zapisima kultivacija krušaka datira iz razdoblja od prije 3000 godina, postoje pretpostavke prema kojima je u ovom čudesnom voću uživao još čovjek Kamenog doba. U svom slavnom epu Odiseja, Homer ih je okarakterizirao kao «dar bogova», a u doba francuskog kralja Luja XIV kruške su bile simbol luksuza.

Latinsko ime kruške je Pyrus communis, a zajedno sa jabukom i dunjom svrstava se u porodicu ruža. Nekoliko je tisuća vrsta krušaka, svaka vrsta drugačijeg oblika, boje, veličine, okusa. Općenito, kruške imaju veće okruglo dno koje se prema vrhu, koji završava peteljkom, postepeno sužava. Sočne su i slatke, sa teksturom pomalo zrnastom, no mekanom poput maslaca.

Zbog izuzetne slatkoće, sok od kruške se ponekad koristi u desertima umjesto šećera, kao zaslađivač. No ipak, jedna osrednja kruška ima manje od 100 kcal.

Kruške su idealan izbor za osobe koje su, a sve ih je veći broj, usvojile moderan stil života, a time se izložile stresu, brzini, crpljenju i posljednjih zaliha energije.

Kruške su poznate po tome što se od njih sprema vrlo kvalitetna rakija, manje ih koristimo u kompotima i pekmezima iako se i od njih može prirediti vrlo ukusni konzervirani voćni proizvodi.
Ipak, kruške je najbolje jesti svježe, tada najbolje tonificiraju organizam, a ako se već moraju pohraniti na neko vrijeme onda je najbolje staviti ih svega par dana u najniži dio hladionika.

Po svojoj konstituciji mogu podnijeti i zamrzavanje na minus 20 stupnjeva C u ledenici. Potrebno je prethodno kruške lagano oprati u otopini sode bikarbone i osušiti. Zatim se narežu na četvrtine i izvadi im se koštica. Tako očišćene i oprane, potpuno suhe od vode stavljaju se u vrećice za zamrzavanje kao komadi i mogu održati svoju svježinu do tri mjeseca.

Takve kruške možemo koristiti za pripremu slanih i slatkih jela jer se ta namirnica jako dobro uklapa uz plemenito svinjsko ili juneće meso, poput bifteka.

Zašto kruške?

Prirodan su i i brz izvor energije, jer sadrže značajne količine monosaharida: fruktoze i glukoze, kao i levuloze – najslađeg prirodnog šećera, a istovremeno i ekonomično pakiranje vitamina B skupine.Vitamini B skupine pomažu organizmu da se nosi sa stresom i hrane živčani sustav te sudjeluju u procesu dobivanja energije iz ugljikohidrata.

U 100 grama ploda kruške sadržano je 0.3 g proteina, 0.4 g masti, 9.5 g ugljikohidrata, 2,8 g ukupnih vlakana i 5 mg vitamina C. Kruška sadrži i neznatne količine masti, stoga ima na 100 grama nešto više kalorija od jabuke (oko 80 u odnosu na 60), međutim kruške Vilijamovke sadrže velike količine kalcija i željeza u odnosu na drugo voće, stoga se preporučuju kao obavezno voće u prehrani žena iznad 40 godine!

Kruške su također dobar izvor bakra, kalija i izuzetno dobar izvor prehrambenih vlakana.

Vitamin C i bakar

Kruška je dobar izvor vitamina C i bakra, nutrijenata koje daju značajan doprinos antioksidativnoj zaštiti organizma od slobodnih radikala. Vitamin C sam po sebi snažan je antioksidans, a bakar je neophodna komponenta superoksid-dismutaze (SOD), jednog od najjačih tjelesnih antiosidativnih enzima.

Vlakna

Svježa kruška izvanredan je izvor prehrambenih vlakana, posebice pektina. Kruška mase 166 g osigurava oko 6 grama prehrambenih vlakana, od čega oko 40% pektina. Vlakna su bitan element zdrave prehrane jer pomažu u održavanju razine glukoze i kolesterola u krvi te osiguravaju redovito pražnjenje crijeva. Prehrana bogata prehrambenim vlaknima pomaže u reduciranju raka kolona i pomaže redukciju kolesterola u serumu. Upravo zbog visokog sadržaja vlakana kruške su poželjan dio jelovnika.

Kalij

Svježe kruške izvanredan su izvor kalija; jedna kruška srednje veličine osigurava 210 mg kalija. Kalij sudjeluje u regulaciji otkucaja srca, mišićnoj kontrakciji, prijenosu živčanih impulsa, te u metabolizmu bjelančevina i ugljikohidrata. Regulira rad krvožilnog sustava, te sudjeluje u izgradnji čvrstih kostiju i zuba. S obzirom da se lako luči iz organizma, disanjem i znojenjem, vrlo ga je važno stalno nadoknađivati.

Hipoalergeno voće

Iako ovakvo stajalište nije potkrijepljeno znanstvenim dokazima, kruške se nerijetko karakteriziraju kao hipoalergeno voće koje će mnogo manje vjerojatno prouzročiti neželjene reakcije od ostalog voće. To je ujedno i osnovni razlog zbog kojega se kruške među prvima uvode u prehranu dojenčadi.

Dobro je znati...
S obzirom da kruške vrlo brzo zriju nakon što su ubrane, kada ih kupujete u dućanima, birajte one nedozrele, neoštećene i one koje na sebi nemaju plijesni. Također izbjegavajte kruške sa smeđim mekanim kolutovima. Proces zrenja kruške mogu nastaviti u vašem frižideru, ili ukoliko ga želite ubrzati, u papirnatim vrećicama na sobnoj temperaturi.
Izbjegavajte ostavljanje krušaka u plastičnim vrećicama gdje će biti u dodiru jer im je na taj način ograničen kisik i pojačana produkcija etilena, plina kojega kruške prirodno proizvode, a koji ubrzava proces truljenja. S obzirom da lako apsorbiraju miris, kruške treba držati podalje i od hrane koja ima jak ili specifičan miris.

izvor

Sljive

Sezona šljiva proteže se od svibnja do listopada.

Malo je voća koje poznajemo u toliko širokom rasponu boja i izrazito sočnim, slatkim okusima. Sezona šljiva proteže se od svibnja do listopada. Prve sazrijevaju japanske vrste, a u Europi je doba sazrijevanja šljiva nešto kasnije – tijekom kolovoza i jesenskih mjeseci – što je karakteristično i za naše krajeve. Šljive pripadaju rodu Prunus, a u srodstvu su s breskvom, nektarinom i bademom. Za ovo voće karakteristična je tvrda koštica koja štiti njihovo sjeme.

Podrijetlo

Smatra se da je europska šljiva otkrivena prije dvije tisuće godina, na području oko Kaspijskog mora. Već u doba Rimskog carstva, bilo je poznato više od 300 vrsta europskih šljiva. Svoj put preko Atlanskog oceana šljive su prevalile u društvu hodočasnika te su ih oni uveli u američke jelovnike u 17. stoljeću.

Iako japanske šljive potječu iz Kine, ime su dobile po zemlji u kojoj su kultivirane i razvijane. Danas su najveći proizvođači šljiva SAD, Rusija, Kina i Rumunjska.

Utjecaj na zdravlje

Svježa i sušena verzija šljive poznata je pod imenom Prunus domestica, a ovaj plod u žarištu je znanstvenih istraživanja zbog svog jedinstvenog sadržaja fitonutrijenata, posebice neoklorogenične i klorogenične kiseline. Ove tvari, porijeklom iz šljiva, klasificiraju se kao fenoli, a njihova antioksidativna svojstva dobro su dokumentirana.

Fenoli su molekule koje nalazimo i u drugim biljnim vrstama, posebice je intaresantan njihov udio u vinu. Povoljno djelovanje ovih tvari sastoji se u neutralizaciji izrazito destruktivnih kisikovih radikala, ili popularno «slobodnih radikala», a dokazano im je i preventivno djelovanje na očuvanje strukture tjelesnih lipida. Na taj način, ova namirnica pomaže u očuvanju moždanih membrana i neurona te stijenki krvnih žila.

Znanstvene studije ukazale su na pospješenu apsorpciju željeza kod redovite konzumacije svježih i suhih šljiva. Ova sposobnost pripisuje se bogatstvu vitamina C koji se nalazi u ovom plodu. Vitamin C vrijedan je nutrijent koji je potreban u tijelu pri izgradnji tkiva, a njegova uloga u očuvanju snažnog imunosnog sustava je nezamjenjiva. Zbog svog antioksidativnog učinka, vitamin C štiti kolesterol i onemogućuje njegovo taloženje na stijenkama krvnih žila. Dodatne količine vitamina C nisu naodmet osobama s aterosklerozom ili bolestima srca uzrokovanima dijabetesom.

Priroda nam tako «zapakirala» potrebnu količinu vitamina C u namirnicu koja će nas uvesti u jesen i zimu, odnosno sezonu prehlade i gripe.

Uz zavidnu količinu vitamina C, šljive su dobar izvor vitamina B1, B2, B6, beta karotena, vitamina E, kalija i prehrambenih vlakana.

Šljive i oksalati

Šljive pripadaju maloj skupini namirnica koje sadrže mjerljive količine oksalata, tvari koja je prirodno prisutna u biljkama, životinjama i ljudima. Dođe li do izrazitog povišenja koncentracije oksalata u orhanizmu, oni se mogu kristalizirati i uzrokovati zdravstvene probleme. Zbog ovog razloga, osobe s bolestima bubrega i žuči, trebale bi ograničiti svoju konzumaciju šljiva.

Oksalati u organizmu utječu i na apsorpciju kalcija, stoga se osobama koje uzimaju suplemente kalcija preporučuje konzumacija šljiva 2-3 sata prije uzimanja suplemenata.

Suhe šljive

Čini se da suhe šljive imaju problem s izgledom. Naime, ova izrazito korisna namirnica nema popularnost koju zaslužuje, jer joj smežuran, naboran i tamno ljubičast «outfit» ne ide pretjerano u korist.

Na policama ljekarni nalaze se brojni pripravci koji pomažu kod zatvora ili konstipacije. Međutim, dodatak 5 suhih šljiva dnevnoj prehrani može biti jednako učinkovit ili učinkovitiji postupak od cijelog niza pripravaka. Suhe šljive sadrže čak tri sastojka koja pridonose pravilnoj probavi. Za početak, suhe šljive sadrže visok udio netopljivih prehrambenih vlakana, koja su vjerojatno «ključ» prevencije konstipacije. Netopljiva vlakna ne mogu se razgraditi u našem probavnom sustavu te ove dugačke molekule ostaju u probavnom sustavu, gdje apsorbiraju vodu i čine feces voluminoznijim, te mu olakšavaju prolaz kroz crijevo. Nadalje, suhe šljive sadrže sorbitol, prirodni šećer koji također ima sposobnost upijanja vode i na taj način pomaže u otklanjanju konstipacije. Treći važan sastojak suhih šljiva je dihidroksifenil-isatin, tvar koja potiče kontrakciju crijeva, a ovaj proces esencijalan je za redovito pražnjenje crijeva.

Suhe šljive zadržavaju sve vrijedne vitamine i minerale tijekom procesa sušenja, te predstavljaju vrijedan izvor energije u «malom pakiranju».

izvor


Osvežava i podmlađuje

Danas postoji više od 2000 vrsta šljiva, a jedan od najstarijih kineskih lekova zove se ubai, pravi se od suve (dimljene) šljive i ublažava simptome muke, groznice i kašlja.


Prema istraživanju Ministarstva poljoprivrede SAD sveža šljiva (Prunus domestica) nalazi se na vrhu liste od 24 vrste voća po antioksidativnoj moći, dok su suve šljive ispred suvih smokvi, urmi i grožđa sa 2 puta većom antioksidativnom snagom.
Inače, veruje se da je evropska šljiva otkrivena pre oko 2000 godina u predelu Kaspijskog mora, a vreme starog Rima već ih je bilo oko 300 vrsta. Danas postoji više od 2000 vrsta šljiva, a zanimljivo je da japanska šljiva potiče iz Kine. Jedan od najstarijih kineskih lekova zove se ubai, pravi se od suve (dimljene) šljive i ublažava simptome muke, groznice i kašlja.


LIČNA KARTA
(u 66 g)

- 36,30 kalorija
- 6,27 mg vitamina C
- 213,18 IU vitamina A
- 0,99 g hranljivih vlakana
- 0,06mg vitamina B2 (riboflavina)
- 113,52 mg kalijuma

SASTAV I DEJSTVO

* Šljive obiluju fenolnim sastojcimaiz čega i proističe njihova velika antioksidativna snaga. Sadrže i fitonutrijente lutein i zeaksantin, antioksidante koji mogu da zaštite oko od bolesti vezanih za starenje, kao što je katarakta.
* Ovo voće je prirodan izvor sorbitola, šećernog alkohola koji deluje kao laksativ.
* Suve šljive sadrže koncetrovan sorbitol i vlakna, pa imaju veći laksativni efekat od svežih šljiva.
* I sveže i suve šljive obiluju kalijumom, vlaknima, vitaminom K, a u tragovima imaju i magnezijum i gvožđe. Samo sveže šljive su dobar izvor vitamina C.
* Šljive sadrže i zanemarljivo nizak nivo amigdalina, inače sastojka cijanida, ali koštice šljive sadrže veće, potencijalno smrtonosne, koncentracije.
* Šljive su odličan izvor vitamina C, dobar izvor vitamina A, vitamina B2 i kalijuma, kao i hranljivih vlakana.
* Sveže i suve šljive su bogate jedinstvenim fitonutrijentima, neohlorogenskom i hlorogenskom kiselinom. Ove supstance su klasifikovane kao fenoli, a njihova uloga antioksidanta je dobro istražena. One su izuzetno efikasne u neutralisanju destruktivnog radikala kiseonika (superoksid anion radikal), a pomažu i da se očuvaju masti koje se nalaze u ćelijama mozga i one koje učestvuju u građenju ćelijskih membrana.
* Sposobnost sveže i suve šljive da se gvožđe u organizmu bolje iskoristi dovodi se u vezu sa vitaminom C u ovom voću.


SUVE ŠLJIVE
PROTIV ZATVORA

Suve šljive su zdrava hrana i poslastica, a kompot od suvih šljiva pomaže u slučaju tvrde stolice i hemoroida. Za istu svrhu možete da koristite i ovaj napitak

* Zdrobite 1 kašiku ploda sene (Sennae fructus), kuvajte 15 minuta u 3 dl vode, ostavite da se smlači, procedite, u toj tečnosti razmutite 2 kašike marmelade od šljiva i pijte uveče.

Pre spavanja, takođe, može da pojedete 15-20 suvih šljiva ili 2 kašike marmelade i da popijte čaj od kamilice.
Dobar je i kompot od suvih šljiva u koji se dodaju suve smokve.
(Iz knjige dr Jovana Tucakova “ Lečenje biljem”
SAVET PLUS: Ako čuvate šljive u frižideru izvadite ih i ostavite da odstoje na sobnoj temperaturi pre nego što počnete da ih jedete. Na taj način ćete da sačuvate svu slast i sočnost ovog voća.
Ako želite da skinete kožicu sa šljiva spustite ih u vrelu vodu na 30 sekundi, pa onda stavite pod mlaz hladne vode.
Probajte picu sa šljivama isečenim na kriške i pečenim na žaru, kozjim sirom, orasima i žalfijom.
Za dezert poslužite poširane šljive u crnom vinu sa narendanom korom limuna.
Pomešajte izdinstane šljive sa jogurtom i medom i dobićete izvanrednu hladnu supu.


RECEPTI
U SIRUPU

- 500 g šljiva
- 1 pomorandža
- 3 kašike šećera
- 1 kašika susama
- 2 kašike bademovog likera

Prepecite susam, pa kad porumeni dodajte sok i nastruganu koru pomorandže, šećer i bademov liker. Kad provri, spustite polutke šljiva i kuvajte nekoliko minuta na umerenoj temperaturi. Servirajte ohlađeno.

Kolač

- 1 kg šljiva
- 2 šoljice šećera, vanilin šećer
- 2 šolje brašna
- 2 šoljice kokosovog brašna
- 2 šoljice ulja
- prašak za pecivo, prstohvat soli
- 6 dl soka od jabuka
- 1,5 dl mleka
- narendana kora limuna

Očišćene šljive pospite šećerom i zapecite u rerni 15 minuta. U međuvremenu promešajte sve suve sastojke, umešajte tečne i umutite žitko testo. Izlijte testo u podmazan pleh, izravnajte, poređajte šljive odozgo i ispecite na 180 stepeni. Kad se kolač ohladi, možete da ga prelijete ulupanom slatkom pavlakom.

Sa rumom

- 5 kg šljiva
- 1,5 kg šećera
- kesica cimeta u prahu
- 2 dl ruma

U veću posudu poslažite naizmenično šljive bez koštica i šećer. Pospite cimetom i prelijte rumom, pa stavite u rernu da se peče na srednjoj temperaturi 3 - 4 sata. Sipajte u zagrejane tegle i ostavite da se ohladi i zatvorite. Na površini će da se uhvatiti tanka korica, ali je dobro i da sipate oko 1 cm šećera kao dodatnu zaštitu.

izvor

Smokve

Svaki put, krajem ljeta kada je kraj naših godišnjih odmora, moja me mama jednostavno «zatrpa» smokvama i priredi mi pakete za put u Zagreb. Jedni su za brzu konzumaciju, drugi za pekmeze, treći za zamrzavanje. Jer se svježe smokve, dobro pakirane i pažljivo obrisane pamučnom krpom, mogu i zamrznuti, pa ih nakon nekoliko (3-4) mjeseci možete iskoristiti kao ukusan dodatak slatkim i slanim jelima. A to baš nekako pada u vrijeme novogodišnjih praznika…

Smokva je plod biljke, to jest drva kojeg latinskim imenom nazivamo Ficus carica. To je prava mediteranska kultura, koja se najčešće jede sirova ili "konzervira " sušenjem, a može biti i ukusan dodatak rakiji lozovači. U sebi sadržava od 10-15% voćnog šećera, a osobito treba istaknuti da je bogata pigmentom beta-karotenom (* 90 *g/100 grama).

Beta-karoten je preteča od koje se u našem organizmu stvara toliko potreban vitamin A. Vitamin A važan je u stvaranju i održavanju procesa vida. Dobro je poznato da njegovim nedostatkom dolazi do pojave tzv. noćnog ili kokošjeg slijepila, to jest nemogućnosti prilagodbe oka u uvjetima smanjene svjetlosti. Nadalje, taj vitamin je važan za zdravlje i ljepotu kože, za održavanje obrambenog sustava organizma, štiti od štetnih utjecaja sunčevih zraka i ponovno, od slobodnih radikala. Istraživanja provedena posljednjih godina govore o pozitivnom utjecaju beta-karotena, te vitamina A u kontroliranim dozama, na procese zaustavljanja rasta pojedinih vrsta tumorskih stanica.

Nikako ne smijemo zaboraviti još jednu nutritivnu komponentu prisutnu u smokvi. To je mineral magnezij. U 100 grama sirove smokve ima 17,5 mg magnezija, a jednaka količina sušenih smokava sadržava trostruko toliko magnezija. Podsjetimo, magnezij je jedan od ključnih čimbenika koji naš organizam štite od štetnog utjecaja psihičkog stresa. On je zaista pravi melem za stanice živčanog sustava. Osobito se preporučuje uzimati namirnice bogate magnezijem u stanjima napetosti, anksioznosti, depresije i kod predmenstrualnog sindroma.

Pogledajmo tablicu i vidjet ćemo višestruku nutritivu korist svježe i suhe smokve. Istina, suha ima znatno više kalorija, ali se i po masi može pojesti u znatno manjoj količini!

Tablica: Što sve možemo pronaći u 10 dkg svježih, ili suhih smokava?



izvor

Ljubiteljima grožđa jesen je odvijek bila najdraže godišnje doba. No osim što svim čulima možete uživati u mirisima i okusima ovog bobičastog voća, vrijeme je i da otkrijete sve blagodati koje ono skriva. Grožđe je jedno od najstarijih kultiviranih vrsta voća. Prema vjerovanju bilo je poznato prije nego što je Noa imao svoj vinograd na planini Ararat. O blagotvornom djelovanju grožđa, i to ne samo njegovog tekućeg proizvoda vina, znali su još i stari Egipćani koji su ga radije koristili za svoje rituale nego pili! Ljepotice iz tog vremena u grožđu su pronašle pravog saveznika za osvježenje i učvršćivanje kože te dugotrajni mladoliki izgled. Njega grožđem bila je popularna i na dvoru francuskog kralja Luja XIV. Plemići i plemkinje masirali su lice sokom od grožđa kako bi izbrisali tragove umora i učinili kožu mekom, sjajnom i napetom.

Zvijezda je rođena!
Prave trenutke slave ove vrijedne bobice doživljavaju unatrag petnaestak godina. Naime, godine 1993. u vinorodnoj pokrajini Bordeaux započela su istraživanja koia su trebala znanstveno potvrditi ono što je poznato još iz antičkog doba, a to je pozitivno djelovanje grožđa i vina na zdravlje i ljepotu. Tada je, među ostalim, otkriveno da koštice grožđa sadrže tvari koje su mnogo učinkovitije u borbi protiv slobodnih radikala od antioksidanata i vitamina E i C, koji su dotad smatrani najučinkovitijima. Kako je poznato da su slobodni radikali najodgovorniji za starenje kože, taj je podatak bio dovoljan da kozmetička industrija s oduševljenjem prihvati novu zvijezdu, pa su ubrzo koncipirani i prvi kozmetički pripravci na bazi polifenola dobivenih hladnim prešanjem iz koštica grožđa. Nešto kasnije, 1999. godine, otvoren je i prvi wellness centar koji je u ponudi imao vinoterapiju, odnosno različite kozmetičke kure bazirane na ljekovitom djelovanju grožđa i vina.
Vrlo brzo su kupke u vinu, oblozi od grožđa ili masaže skupocjenim uljem dobivenim od njegovih koštica postale nezaobilazna ponuda u svim boljim salonima i wellness centrima na svijetu.

Tajna mladolikog izgleda
Bobice grožđa sadrže tvari poput polifenola koje učinkovito usporavaju starenje i pomlađuju zrelu kožu.
Ovaj itekako vrijedan izvor bioflavonida - specifične skupine biljnih pigmenata koji imaju veliki antioksidacijski potencijal, ne samo da štiti naše stanice od štetnog utjecaja slobodnih radikala koji su odgovorni za različite štete na koži, a najviše za starenje, nego dokazano i vrlo učinkovito godi našoj koži. Koštice su posebno bogate polifenolima koji populariziraju ovo voće jer djeluju poput svojevrsnog štita na koži braneći je od štetnih utjecaja iz okoline, a u kombinaciji s drugim sastojcima potiču prokrvljenost, čuvaju prirodnu elastičnost i vlažnost kože te je čine nježnom, podatnom i svježom. Osim toga, oni usporavaju prve znakove starenja te pomlađuju zrelu kožu, čineći je svježijom i vidljivo ljepšom. Grožđe sadrži i fosfornu kiselinu i veoma važan element-silicu koji su zaduženi za ljepotu kože i kose. To je prirodni tonik organizma i izrazito hranjiva namirnica. Sadrži i vitamine A, B, C i E, minerale poput natrija, fosfora, kalcija, kalija, željeza, magnezija i flora te jabučnu, vinsku i limunsku kiselinu. Uz sve to, sastojci iz grožđa dezinfinciraju nečistu kožu te je uspješno čiste i sužavaju pore.

Ljepota dolazi iznutra
Osim što izvrsno djeluju na kožu preko kozmetičkih praparata, sastojke ovog bobičastog voća treba konzumirati jer su dobri za zdravlje. Naime, hranjive i ljekovite tvari koje se grožđem, sokovima i vinom unose u tijelo dokazano smanjuju razinu kolesterola u krvi, potiču rad srca i krvotoka, sprječavaju prerano starenje stanica tijela, aktiviraju izmjenu tvari i jačaju imunološki sustav. Grožđe čisti organizam te je dobro za postizanje vitke linije. Stoga, razmišljate li o topljenju viška kilograma, predlažemo vam "grožđanu" kuru mršavljenja. Dovoljno je da svaki dan u tjednu, rasporedite 500 g grožđa u kombinaciji s još nekoliko zdravih, niskokaloričnih namirnica. U istu svrhu možete si priuštiti i kraću vikend kuru na bazi 1000 do 1500 g grožđa i oko 2 litre biljnog čaja bez šećera raspoređenih tijekom dana.

Blagodati vinoterapije
Neiscrpno je pozitivno djelovanje grožđa i vina na naše zdravlje i ljepotu. Otkada su Francuzi svijetu otkrili sve blagodati vina, vinoterapija je iznimno popularna u kozmetičkoj i wellness industriji. Dokazano je kako ovaj tretman potiče mikrocirkulaciju i produkciju kolagena, pa tako izvrsno djeluje i na izmjenu tvari te izlučivanje otrova iz vezivnih tkiva, nakon čega koža postaje čvršća, napetija i sjajnija. Za voćne kiseline odavno znamo kako odstranjuju odumrle stranice kože i istodobno potiču produkciju novih stanica pa se koža fino regenerira i revitalizira. Tretmanima na bazi vina i grožđa koža se izbjeljuje pa nestaju i pigmentacijske mrlje koje su posljedica pretjeranog sunčanja, djelovanja hormona ili starenja. Također, nezasićene masne kiseline potiču i čuvaju vlažnost kože pa ona postaje elastičnija, a istodobno se potiče izlučivanje suvišne tekućine, čime se sprječava stvaranje ružnih nakupina, prije svega na problematičnim zonama.

izvor