Dijeta i mi
Dijeta i mi je forum podrske u toku dijete. Ukoliko zelite da nam se pridruzite - mozete se registrirati. Clanovi imaju pristup nekim delovima foruma kojeg kao gosti ne mogu da vide

Join the forum, it's quick and easy

Dijeta i mi
Dijeta i mi je forum podrske u toku dijete. Ukoliko zelite da nam se pridruzite - mozete se registrirati. Clanovi imaju pristup nekim delovima foruma kojeg kao gosti ne mogu da vide
Dijeta i mi
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

forum podrske u toku dijete


Niste konektovani. Konektujte se i registrujte se

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole  Poruka [Strana 1 od 1]

1Belancevine ... Empty Belancevine ... Ned Apr 27, 2008 8:05 pm

lil

lil
Admin
Admin
Belancevine ... 55270369iu4
Belancevine ... 58963444yx6


Uz vodu belančevine su najvažnije materije u telu. Od prvenstvenog su značenja za rast i razvoj svih telesnih tkiva. Glavni su izvor materija za izgradnju mišića, krvi, kože, kose, noktiju i unutrašnjih organa, uključujući srce i mozak.

Proteini ili belančevine vrlo su važne prehrambene materije potrebne za preživljavanje i dobro zdravlje organizma. Koliko je to važan sastojak govori činjenica da su belančevine sastavni delovi svake ćelije koja čini osnovu života na zemlji. Budući da je naše telo podvrgnuto svakodnevnoj borbi za život, potrebno nam je "stalno napajanje" organizma proteinima kako bismo u svakom trenutku mogli "popraviti" oštećene strukture u našem organizmu.

Proteini se sastoje od malih gradivnih jedinica, jednostavnih molekula koje nazivamo aminokiseline. Postoji samo dvadeset različitih aminokiselina koje grade čitavo mnoštvo različitih proteina (kožu, kosu, mišiće, mozak, jetru, srce…). Unutar proteina, aminokiseline koje učestvuju u njihovoj izgradnji, razlikuju se:

1.Esencijalne aminokiseline - ove aminokiseline ne mogu se stvoriti u našem organizmu, pa se moraju uzimati putem hrane budući da su neophodne za održavanje svakodnevnih biohemijskih i fizioloških "zadataka" organizma.

2.Neesencijalne aminokiseline - ove aminokiseline neophodne su za održavanje osnovnih telesnih procesa, ali mogu se u našem organizmu stvoriti ili iz ugljenih hidrata ili iz esencijalnih aminokiselina.

Proteini zavisno od svoje građe imaju čitav niz različitih aktivnosti unutar organizma. Prva i osnovna uloga proteina je njihova neophodnost u procesu rasta i razvoja. Zavisno od doba i pola potrebe za belančevinama se znatno menjaju. Naravno da su velike količine proteina potrebne tokom intenzivnog rasta i u nekim posebnim fiziološkim stanjima (npr. nakon duže bolesti, u trudnoći, kod posebnih priprema sportista koji žele povećati masu skeletne muskulature).
Belancevine ... Jajafb6uq8

Druga uloga proteina je zamena oštećenih i odumrlih ćelija. Ćelije koje treba zameniti jesu između ostalih: ćelije krvi, bubrega, jetre, mišića, kose, nokti, zubi i kosti.

Belančevine u našem organizmu imaju i treću, vrlo specifičnu ulogu. One su potrebne telu kako bi moglo stvoriti čitav niz enzima (molekuli koje ubrzavaju biohemijske procese i zaslužni su za ovakav oblik života kakav mi poznajemo) i hormona (molekule koje omogućuju komunikaciju i usklađivanje biohemijskih procesa između različitih tkiva i organa) i antitela (molekuli koji su proizvod imunog sistema organizma i odgovorne su za obranu od stranih materija, bakterija i virusa).

Moramo napomenuti da proteini grade i veliki dio molekula hemoglobina - materije koja prenosi kiseonik našim telom i omogućuje nam odvijanje procesa disanja u svim ćelijama u kojima se taj ciklus odvija.

Preporučljivi dnevni unos proteina iznosi za odraslu zdravu osobu oko 0.8g/kg telesne težine. Jedino se količina od 1,2g/kg telesne mase preporučuje "body-builderima" tokom procesa izgradnje mišićne mase, ali potrebno je takve intenzivne treninge i ishranu sprovoditi pod stručnim nadzorom.

Naime, jednom kad je organizam dostigao određenu masu i uspostavio normalne fiziološke procese, količina potrebnih proteina koje treba uzeti hranom jednaka je ili vrlo slična onoj količini koja se tekom metabolizma potroši. Važno je napomenuti da se proteini za razliku od ugljenih hidrata ne mogu uskladištiti u našem organizmu u klasičnom smislu te reči. Sav se višak pretvara u glukozu kad nam je potrebna dodatna količina glukoze, bilo da se ona ne unosi dovoljno hranom, odnosno ako se uneta glukoza ne može iskoristiti. Zatim, višak proteina ako se ne iskoristi za sintezu glukoze, pretvara se u rezervnu mast. Kod prekomernog konzumiranja proteina i dodatnog unošenja aminokiselina najopasnije je prekomerno stvaranje jedinjenja na čije izlučivanje organizam mora trošiti dodatnu količinu energije. Suvišno je isticati kako se time opasno opterećuje jetra i sistem za izlučivanje – bubrezi.

Belancevine ... Mlekoko2df9
Proteini se nalaze u raznim vrstama prehrambenih namirnica. Može se reći da su u većim ili manjim količinama zastupljeni u svoj hrani osim u rafinisanim šećerima i mastima. Hrana životinjskog porekla poput mesa, riba, jaja, mleka, jogurta i sira dobar su izvor proteina u kvalitativnom i kvantitativnom smislu. Osim što sadrže mnogo proteina te su namirnice izvor svih esencijalnih aminokiselina. Pojedinačne biljke koje koristimo u ishrani gotovo redovno imaju u svom sastavu nedostatak jedne ili dve esencijalne aminokiseline. Naravno, odgovarajućim kombiniranjem biljnih proteina možemo osigurati dovoljan unos i esencijalnih aminokiselina, tako da se taj nedostatak u svakoj biljci ponaosob prikrije. Nedostatak esencijalnih aminokiselina uzrokuje vrlo teške anemije.

Od svih biljnih namirnica jedino je soja ona koja sadrži sve potrebne esencijalne aminokiseline. Stoga je tu namirnicu potrebno uvrstiti u svakodnevnu ishranu stanovništva.

Prema nutricionističkim ispitivanjima belančevine moraju "pokrivati" 10-15% dnevnog unosa kalorija. Opet treba napomenuti da je deci svakako potrebno 15% dnevnih kalorija osigurati iz proteinskih izvora, odnosno odraslima je dovoljno 10% dnevnih kalorija osigurati iz proteinskih izvora. Pri tome treba voditi računa da se prilikom korišćenja namirnice životinjskog porekla, u ishranu uvrste one koje su siromašne zasićenim masnim kiselinama poput belog mesa pilića, kunića, ćuretine i bele ribe.

Belančevine (proteini) su gradivni elementi, neophodni za izgradnju i obnovu ćelija našeg organizma i važni sastojci hormona i enzima koji regulišu mnoge procese u našem organizmu. Osnovni sastojci belančevina su aminokiseline:

Esencijalne amino kiseline (Ne stvaraju se u našem organizmu, pa ih moramo unositi hranom)
Lizin
Triptofan
Histidin
Fenilalanin
Leucin
Izoleucin
Treonin
Valin
Arginin
Metionin

Neesencijalne amino kiseline (Organizam može sam da ih stvori)
Glicin
Alanin
Serin
Tirozin
Cistein
Cistin
Prolin
Hidroksi prolin
Asparaginska kiselina
Glutaminska
Ornitin

Jedan gram belančevina sagorevanjem daje energiju četiri kCal ili 16,70 kJ.
Prosečna potreba za belančevinama je 0,8 do jedan gr na kilogram telesne težine. Bebe, deca u razvoju, adolescenti i trudnice imaju povećane potrebe za belančevinama.
Dijabetičari imaju iste potrebe za belančevinama, s tim što moraju smanjiti unos ako imaju obolele bubrege (dijabetična nefropatija).
Hranu bogatu belančevinama sadrže namirnice biljnog i životinjskog porekla.

izvor



Poslednji put izmenio lilit dana Sre Maj 14, 2008 5:27 am, izmenio ukupno 5 puta

https://dijeta.serbianforum.info

2Belancevine ... Empty BELANČEVINE BILJNOG POREKLA Ned Apr 27, 2008 8:20 pm

lil

lil
Admin
Admin
Belančevine biljnog
porekla nalaze se u žitaricama, pasulju, grašku, sočivu, bobu, soji,
pečurkama, nekim vrstama povrća (u prokelju, kelju, špargli, renu,
belom luku - manje u crnom luku, praziluku, paškanatu, boraniji).

SOJA:
Povrće koje ima više belančevina nego meso. Sem visokog procenta
belančevina bogate, su i mastima. Industrijskom preradom može se
odstraniti višak masti, pa ona, u svakom slučaju, može biti zamena za
meso u obroku dijabetičara (kao komadići soje, sojino brašno, ljuspice
od soje, sojin sir - tofu, sojino mleko). Neopravdano je slabo
zastupljena u našoj ishrani. Može se koristiti dva do tri puta
sedmično, pola sa mesom ili kao potpuna zamena za meso.

PASULJ:
Jede se u celom svetu, a mnogi ga zbog cene i energetskog učinka, zovu
i meso siromaha. Vladaju zablude o upotrebi pasulja. Neki ga
dijabetičari potpuno izbacuju iz jelovnika. Neopravdano, jer pasulj
obiluje dijetnim vlaknima i ima visok sadržaj belančevina (20 do 25%).
Dijebetičari mogu da ga koriste, ali da ga spremaju kao čorbast, bez
zaprški i sa dodatkom nekog posnog mesa (posna govedina). Izbegavati
“grahče na tavče”, gust pasulj sa slaninom i suvim mesom, jer je pasulj
ionako izuzetno
velike energetske vrednosti. U nastavku knjige biće
dati recepti za spremanje čorbastog pasulja, koji, po ukusu, nimalo ne
zaostaje za našim tradicionalnim pasuljem sa suvim rebrima i slaninicom.

SUVI GRAŠAK, BOB, SOČIVO: Sličnih su svojstava i karakteristika kao pasulj.

ŽITARICE:
Važan izvor belančevina (8 do 10%), ali i vitamina i dijetnih vlakana i
minerala, pa su neophodne u ishrani. Visok sastojak skroba ograničava
upotrebu kod dijabetičara u većim količinama, ali ih ne treba
zaobilaziti, već umereno jesti. Hleb je najpoznatiji proizvod dobijen
iz žitarica. Jesti ga oko 150 gr dnevno, podeljen u tri obroka, po
mogućstvu crni, raženi i grahama hleb. Povremeno unositi i pahuljice od
žitarica, kuvanu geršlu (ljušteni ječam), kuvanu pšenicu i mladi
kukuruz – zbog bogatstva u dijetnim vlaknima.

HELJDA:
Heljda, za koju mnogi misle da je žitarica, manjeg je kalorijskog
učinka od žitarica. Ima manje masnoća, dosta dijetnih vlakana i skoro
duplo više belančevina od žitarica (15%). Kuva se slično pirinču. Treba
je više koristiti u ishrani dijabetičara, jer pomaže boljem regulisanju
nivoa šećera u krvi.

PEČURKE: Imaju dva do četiri procenta
belančevina u sebi i vrednost ovih belančevina je u tome što sadrže sve
bitne amino kiseline koje druge biljke nemaju. Pečurke sadrže
zanemarive količine masti i mali procenat ugljenih hidrata bez skroba I
saharoze pa su odlična dijetalna hrana čak i za osobe obolele od
dijabetesa. Od vitamina najzastupljeniji su vitamini B grupe (B3 i B5
najviše), malo vitamina C, umereno vitamina E, a pojedine vrste, kao
lisičarka sadrže, i vitamin A. Pečurke su jedina biljna vrsta koja
sadrži i nešto vitamina D. Pečurke, zapravo, i nisu biljke, jer ne
poseduju sposobnost fotosinteze (nemaju florofil). Pečurke koriste
organske materije za svoju ishranu, pa možemo reći da su po toj svojoj
osobini bliže životinjskim vrstama. Od mineralnih supstanci najviše
imaju kalijuma, fosfora, srebra, gvožđa, a pojedine divlje vrste i
bakra i selena. Danas se veštački uzgajaju samo šampinjoni, bukovače i
ši-take, a oko 200 vrsta šumskih pečuraka je jestivo. Kod upotrebe ovih
pečuraka OPREZ, jer mnoge otrovne pečurke liče na jestive vrste, a
poosledice trovanja mogu biti kobne.
Birajte samo mlade plodove za ishranu i to samo ako ste provereni znalac.
Spremajte
ih odmah po branju ili kupovini, jer su vrlo kvarljiva roba (ako nisu
zamrznute, ili u salamuri), mogu da se održe najviše do tri dana, pa
počnu da trule i
da se raspadaju.
Pečurke se teško vare zbog
hitina koji neki svrstavaju u dijetna vlakna pa oprezno sa količinama.
Pečurke treba da budu dodatak jelu, a ne glavno jelo. Za jedan obrok
uzmite do 200 grama pečuraka. Zbog svojih izvanrednih karakteristika,
malo kalorijskog učinka obavezno ih uvrstite u svoj jelovnik.
Najkvalitetnije
šumske gljive (pečurke) su: vrganj, smrčak, lisičarka, jajčara,
lactarius (borovnjača), rujnica koje se mogu naći kod nas.

NEMOJTE JESTI PEČURKE, AKO NISTE 100% SIGURNI DA SU JESTIVE.
NEMOJTE KUPOVATI PEČURKE NA PIJACAMA, POGOTOVU AKO NISTE DOBAR POZNAVALAC GLJIVA.
JEDITE SAMO MLADE, ZDRAVE PLODOVE, JER STARI PLODOVI MOGU DA FERMENTIŠU I PROMENE SVOJA SVOJSTVA.
IZBEGAVAJTE DA JEDETE PEČURKE KOJE NISU TERMIČKI OBRAĐENE (SKUVANE ILI PRŽENE).

izvor - Dr Vlade Veličković na sajtu http://www.diabetes.org.yu/ishrana01.htm opisuje osnovne principe ishrane dijabeticara, ali se potpuno mogu primeniti i na ljude koji se hoce zdravo hraniti i izbeci ili se resiti gojaznosti....



Poslednji izmenio lilit dana Ned Apr 27, 2008 8:26 pm, izmenjeno ukupno 1 puta

https://dijeta.serbianforum.info

3Belancevine ... Empty BELANČEVINE ŽIVOTINJSKOG POREKLA Ned Apr 27, 2008 8:24 pm

lil

lil
Admin
Admin
Belančevine
životinjskog porekla se nalaze u mesu ribi, jajima, mleku, mlečnim
proizvodima. Hrana životinjskog porekla je glavni izvor belančevina,
zato što sadrži sve neophodne amino kiseline potrebne našem organizmu.

MLEKO:
Bogat izvor visoko kvalitetnih belančevina. Visok procenat mlečnih
šećera i masnoća ograničava upotrebu kod dijabetičara, pa zato jedite
obrano mleko, prerađevine od obranog mleka i količinu do 1/2 litra
dnevno podeljeno u dva ili više

SIR:
Upotrebljavajte mlade nemasne sireve i posne sireve (od obranog mleka).
Dnevno možete uzeti dve mlečne jedinice ako ne uzimate mleko i druge
prerađevine.

JOGURT I KISELO MLEKO: Koristite one koje imaju manje masnih jedinica.

KAJMAK:
Kajmak je naš robni trend, jer samo u Srbiji i Crnoj Gori i Jermeniji
se koristi i pravi u ovom obliku. Iako izvanrednog ukusa dijabetičari
treba da ga koriste retko i umereno i to po mogućstvu mladi kajmak.
Kajmak svrstavamo u grupu masnoća po ADA tablicama pa ga tako koristimo
povremeno dve do tri kašičice u namazima, kačamaku ili kao masni
dodatak u neko jelo.

PUTER, MASLAC, PAVLAKU, STARE PREVRELE SIREVE, “ZDENKU” I
KAČKAVALJE treba ograničeno koristiti zbog visokog sadržaja zasićenih masnih kiselina i holesterola.

PREPORUKA:
• Koristite u ishrani mleko i prerađevine (jogurt, kiselo mleko) od 1, 2 do 2,8 mlečne masti.
• Koristite mladi sir u ishrani.
• Ako jedete stari sir jedite posni beli sir.
• Kajmak povremeno dve do tri kašičice, po mogućstvu mladi.
• Izbegavajte masne prevrele sireve i kačkavalje.

JAJA:
Jaja su jevtina i lako dostupna namirnica, bogata belančevinama, rado
korišćena u svakoj kuhinji. Imaju samo jednu manu, visok sadržaj
holesterola koji se nalazi u žumancetu. Dnevna potreba za holesterolom
je oko 300 mg, a jedno jaje ima u sebi oko 274 mg (zavisi od veličine
jajeta).

VAŽNO:
• Dijabetičari sedmično mogu pojesti dva jaja kokošija (ćurećih do četiri), mesečno osam do 10 jaja.
• Spremajte ih kuvana, poširana, u čorbama, musakama, pitama.
• Ako volite pržena jaja odstranite višak masnoća.
• Možete spremiti i kajganu sa dva jaja ali odstranite jedno žumance.

NAPOMENE:

Izbegavati
guščija i pačija jaja zbog velike količine holesterola i većeg
kalorijskog učinka. Pačija jaja su, inače, manje ukusna od kokošijih i
moraju se duže kuvati (preko 30 minuta) zbog moguće infekcije
salmonelom.
Za prepeličija jaja se smatra da su lekovita, ali imaju
proporcionalno najviše holesterola (844 mg u 100 gr - prosečno 84 mg po
jednom jajetu). Ćureća jaja su jaja sa najmanje holesterola (29 mg po
jajetu) ali se retko nalaze na tržištu.
Inače ostala svojstva ćurećih jaja su slična kokošijim.
Jaje od noja može zameniti 8 do 10 kokošijih jaja i ima malo holesterola ali se kod nas ne upotrebljava za ishranu.

MESO:
U našoj svkodnevnoj ishrani su glavni izvor belančevina koje sadrže
esencijalne amino kiseline. Značajan su i izvor vitamina B grupe,
gvožđa, kalijuma, bakra i fosfora. Meso može biti i značajan izvor
masti pa treba birati nemasna mesa.

PREPORUKE:
• Jedite nemasna mesa: goveđe, teleće, jagnjeće i belo meso od peradi (piletina, ćuretina)
• Odstranite vidljive masnoće sa mesa i birajte delove koji su nemasni: but, krmenadle.
• Ako jedete svinjetinu, birajte posne delove sa buta.
• Meso spremajte kao kuvano, na roštilju, pečeno, u posudama gde se ne dodaje ulje.
• Pazite na količinu po jednom obroku (porcija za ručak je uglavnom 80 do 130 gr.
• Odstranite kožice od pileta i od pečenja (u potkožnom delu ima najviše masnih naslaga).
• Divljač (zec, srna, divlja svinja) su hrana sa malo masnoća pa ih možete jesti uz preporuke za ostala mesa ako ih volite.
• Pernata divljač (fazani, divlje patke, jarebice i divlji golubovi) su kvalitetna i zdrava hrana ako ih volite.
• Meso jedite uz povrće i salate, a mnoga jela sa mesom mogu se spremiti i sa voćem (suve šljive, ananas, jabuke, višnje).

RIBA:
Riba je izvanredan i ekonomičan izvor belančevina, sa malo masnoća,
čiji je sastav mnogo povoljniji za naše krvne sudove od masnoća iz
crvenih mesa. Nažalost, kod nas nije zastupljena u dovoljnoj meri u
ishrani iako je i zdravija i ekonomičnija od mesa, jer smanjuje nivo
lošeg holesterola, a podiže nivo dobrog holesterola (za kilogram
teletine se može kupiti tri do četiri kg oslića ili skuše).
Od
rečnih riba kod nas se najviše koriste: šaran, tolstolobik, amur,
pastrmka (gajeni u veštačkim uzgajalištima) i som, štuka, smuđ, klen,
grgeč, deverika, šaran i pastrmka koje se izlovljavaju iz naših reka.
Od
morskih riba najviše se upotrebljavaju oslić i skuša, koje su
kvalitetne, a jevtine, zatim: losos u poslednje vreme (naročito
veštački gajen), koji je dosta jevtiniji od divljeg, haringa, zubatac,
bakalar i konzervirana sardina i tunjevina.
Ribe iz severnih hladnih
mora: losos, haringe, bakalari, sardele, tune i skuše su izuzetno
zdrave i korisne u ishrani, jer, sem belančevina koje sadrže sve bitne
amino kiseline, u svojim masnoćama imaju omega tri masne kiseline koje
su poznate kao zaštitnici krvnih sudova i sprečavaju procese
ateroskleroze smanjenjem lošeg LDL holesterola i triglicerida u krvi!
Omega tri masne kiseline utiču i na normalizaciju krvnog pritiska i
smanjuju sklonost krvi ka zgrušavanju.

PREPORUKE:
• Najmanje dva puta sedmično unesite ribu u ishranu.
• Jedite šarana do jednog kilograma, jer je dva do tri puta posniji od krupnih primeraka.
• [aran divljak je manje mastan od tovljenog.
• Som do pet kilograma je manje mastan od krupnih primeraka.
• Pastrmka, smuđ, tolstolobik, amur i mladica su ribe sa malo masti.
• Oslić i skuša su ribe sa malo masnoća, jevtine i lako dostupne.
• Sardinu i tunjevinu iz konzervi ocedite - 1/3 do 1/2 porcije su mera za doručak.

izvor - Dr Vlade Veličković na sajtu http://www.diabetes.org.yu/ishrana01.htm opisuje osnovne principe ishrane dijabeticara, ali se potpuno mogu primeniti i na ljude koji se hoce zdravo hraniti i izbeci ili se resiti gojaznosti....

https://dijeta.serbianforum.info

4Belancevine ... Empty Re: Belancevine ... Pon Jun 27, 2011 11:23 pm

ISAAC


Novi član
Novi član
lil ::Belančevine
životinjskog porekla se nalaze u mesu ribi, jajima, mleku, mlečnim
proizvodima. Hrana životinjskog porekla je glavni izvor belančevina,
zato što sadrži sve neophodne amino kiseline potrebne našem organizmu.

MLEKO:
Bogat izvor visoko kvalitetnih belančevina. Visok procenat mlečnih
šećera i masnoća ograničava upotrebu kod dijabetičara, pa zato jedite
obrano mleko, prerađevine od obranog mleka i količinu do 1/2 litra
dnevno podeljeno u dva ili više

SIR:
Upotrebljavajte mlade nemasne sireve i posne sireve (od obranog mleka).
Dnevno možete uzeti dve mlečne jedinice ako ne uzimate mleko i druge
prerađevine.

JOGURT I KISELO MLEKO: Koristite one koje imaju manje masnih jedinica.

KAJMAK:
Kajmak je naš robni trend, jer samo u Srbiji i Crnoj Gori i Jermeniji
se koristi i pravi u ovom obliku. Iako izvanrednog ukusa dijabetičari
treba da ga koriste retko i umereno i to po mogućstvu mladi kajmak.
Kajmak svrstavamo u grupu masnoća po ADA tablicama pa ga tako koristimo
povremeno dve do tri kašičice u namazima, kačamaku ili kao masni
dodatak u neko jelo.

PUTER, MASLAC, PAVLAKU, STARE PREVRELE SIREVE, “ZDENKU” I
KAČKAVALJE treba ograničeno koristiti zbog visokog sadržaja zasićenih masnih kiselina i holesterola.

PREPORUKA:
• Koristite u ishrani mleko i prerađevine (jogurt, kiselo mleko) od 1, 2 do 2,8 mlečne masti.
• Koristite mladi sir u ishrani.
• Ako jedete stari sir jedite posni beli sir.
• Kajmak povremeno dve do tri kašičice, po mogućstvu mladi.
• Izbegavajte masne prevrele sireve i kačkavalje.

JAJA:
Jaja su jevtina i lako dostupna namirnica, bogata belančevinama, rado
korišćena u svakoj kuhinji. Imaju samo jednu manu, visok sadržaj
holesterola koji se nalazi u žumancetu. Dnevna potreba za holesterolom
je oko 300 mg, a jedno jaje ima u sebi oko 274 mg (zavisi od veličine
jajeta).

VAŽNO:
• Dijabetičari sedmično mogu pojesti dva jaja kokošija (ćurećih do četiri), mesečno osam do 10 jaja.
• Spremajte ih kuvana, poširana, u čorbama, musakama, pitama.
• Ako volite pržena jaja odstranite višak masnoća.
• Možete spremiti i kajganu sa dva jaja ali odstranite jedno žumance.

NAPOMENE:

Izbegavati
guščija i pačija jaja zbog velike količine holesterola i većeg
kalorijskog učinka. Pačija jaja su, inače, manje ukusna od kokošijih i
moraju se duže kuvati (preko 30 minuta) zbog moguće infekcije
salmonelom.
Za prepeličija jaja se smatra da su lekovita, ali imaju
proporcionalno najviše holesterola (844 mg u 100 gr - prosečno 84 mg po
jednom jajetu). Ćureća jaja su jaja sa najmanje holesterola (29 mg po
jajetu) ali se retko nalaze na tržištu.
Inače ostala svojstva ćurećih jaja su slična kokošijim.
Jaje od noja može zameniti 8 do 10 kokošijih jaja i ima malo holesterola ali se kod nas ne upotrebljava za ishranu.

MESO:
U našoj svkodnevnoj ishrani su glavni izvor belančevina koje sadrže
esencijalne amino kiseline. Značajan su i izvor vitamina B grupe,
gvožđa, kalijuma, bakra i fosfora. Meso može biti i značajan izvor
masti pa treba birati nemasna mesa.

PREPORUKE:
• Jedite nemasna mesa: goveđe, teleće, jagnjeće i belo meso od peradi (piletina, ćuretina)
• Odstranite vidljive masnoće sa mesa i birajte delove koji su nemasni: but, krmenadle.
• Ako jedete svinjetinu, birajte posne delove sa buta.
• Meso spremajte kao kuvano, na roštilju, pečeno, u posudama gde se ne dodaje ulje.
• Pazite na količinu po jednom obroku (porcija za ručak je uglavnom 80 do 130 gr.
• Odstranite kožice od pileta i od pečenja (u potkožnom delu ima najviše masnih naslaga).
• Divljač (zec, srna, divlja svinja) su hrana sa malo masnoća pa ih možete jesti uz preporuke za ostala mesa ako ih volite.
• Pernata divljač (fazani, divlje patke, jarebice i divlji golubovi) su kvalitetna i zdrava hrana ako ih volite.
• Meso jedite uz povrće i salate, a mnoga jela sa mesom mogu se spremiti i sa voćem (suve šljive, ananas, jabuke, višnje).

RIBA:
Riba je izvanredan i ekonomičan izvor belančevina, sa malo masnoća,
čiji je sastav mnogo povoljniji za naše krvne sudove od masnoća iz
crvenih mesa. Nažalost, kod nas nije zastupljena u dovoljnoj meri u
ishrani iako je i zdravija i ekonomičnija od mesa, jer smanjuje nivo
lošeg holesterola, a podiže nivo dobrog holesterola (za kilogram
teletine se može kupiti tri do četiri kg oslića ili skuše).
Od
rečnih riba kod nas se najviše koriste: šaran, tolstolobik, amur,
pastrmka (gajeni u veštačkim uzgajalištima) i som, štuka, smuđ, klen,
grgeč, deverika, šaran i pastrmka koje se izlovljavaju iz naših reka.
Od
morskih riba najviše se upotrebljavaju oslić i skuša, koje su
kvalitetne, a jevtine, zatim: losos u poslednje vreme (naročito
veštački gajen), koji je dosta jevtiniji od divljeg, haringa, zubatac,
bakalar i konzervirana sardina i tunjevina.
Ribe iz severnih hladnih
mora: losos, haringe, bakalari, sardele, tune i skuše su izuzetno
zdrave i korisne u ishrani, jer, sem belančevina koje sadrže sve bitne
amino kiseline, u svojim masnoćama imaju omega tri masne kiseline koje
su poznate kao zaštitnici krvnih sudova i sprečavaju procese
ateroskleroze smanjenjem lošeg LDL holesterola i triglicerida u krvi!
Omega tri masne kiseline utiču i na normalizaciju krvnog pritiska i
smanjuju sklonost krvi ka zgrušavanju.

PREPORUKE:
• Najmanje dva puta sedmično unesite ribu u ishranu.
• Jedite šarana do jednog kilograma, jer je dva do tri puta posniji od krupnih primeraka.
• [aran divljak je manje mastan od tovljenog.
• Som do pet kilograma je manje mastan od krupnih primeraka.
• Pastrmka, smuđ, tolstolobik, amur i mladica su ribe sa malo masti.
• Oslić i skuša su ribe sa malo masnoća, jevtine i lako dostupne.
• Sardinu i tunjevinu iz konzervi ocedite - 1/3 do 1/2 porcije su mera za doručak.

izvor - Dr Vlade Veličković na sajtu http://www.diabetes.org.yu/ishrana01.htm opisuje osnovne principe ishrane dijabeticara, ali se potpuno mogu primeniti i na ljude koji se hoce zdravo hraniti i izbeci ili se resiti gojaznosti....
Ovo što ovdje piše je malo zastarjela informacija.
Za kvalitetnu informaciju preporučio bih knjigu "Moć ishrane" koja je 30-godišnje istraživanje na više od 860 000 ljudi. Jedan vrhunski rad koji možete besplatno skinuti na slijedećoj stranici:
http://www.mediafire.com/?1t4qpyy8ma26xa8

5Belancevine ... Empty Re: Belancevine ... Sub Avg 20, 2011 12:36 am

Lana

Lana
Urednik i "čuvar ključa teretane"
Urednik  i
Bacila sam pogled na linkovanu knjigu...

U sustini, doticna knjiga daje povrsne cinjenice - da, ovsene pahuljice npr. u 100 g imaju jednako proteina kao i piletina, ali "proteini" su isuvise uopsten pojam... Proteini su sacinjeni od amino-kiselina, a esencijalne AK organizam ne moze sam da generise, pa ih treba unositi. E pa, biljnim proteinima fale bas neke esencijalne AK, a njihov manjak izaziva probleme sa misicnom masom - i to ne samo onom koja se vidi - sve u nama osim kostiju je misic, ukljucujuci i srce, bubrege, besiku, zeludac... A njih valja obnavljati, unosom adekvatnih AK, ne samo pukih proteina.

U body building ishrani, jedini proteini koji se racunaju su oni "kompletni", tj. zivotinjskog porekla. Za sastavljanje jelovnika biljnog porekla koji nam pruza dovoljne kolicine neophodnih AK treba bar magistratura (iliti master) iz mikrobiologije.

Posto je originalni naziv China Study, tj. bukvalno prevedeno Studija Kine, jedno kratko pitanje - da li prosecan balkanac i prosecan kinez imaju makar priblizno slicnu strukturu (tj. zapreminu kostiju) tela?

Moj zakljucak: nekome hrana, nekome otrov...

6Belancevine ... Empty Re: Belancevine ... Ned Avg 21, 2011 12:11 am

ISAAC


Novi član
Novi član
Zanimljiva je činjenica da bikovi pasu samo travu pa izrastu onako lijepi i nabildani ,a začudo uopće ne razmišljaju o aminokiselinskom sastavu. Pa slonovi,bizoni,nosorozi itd.......itd......


https://www.youtube.com/watch?v=bx_aAjxEHLw&feature=share -o jednom bodybuilderu na sirovoj veganskoj hrani jako zanimljivo,a objašnjenje se može naći u ovoj knjizi:
http://www.cps.org.rs/Knjige/zakoni_zdravlja.pdf na stranici 111.
Lijep pozdrav
Robert

7Belancevine ... Empty Re: Belancevine ... Ned Avg 21, 2011 3:07 pm

Lana

Lana
Urednik i "čuvar ključa teretane"
Urednik  i
Naravno, bikovi su po svojoj prirodi biljojedi. Osim toga, imajuci u vidu da bikovi spadaju u prezivare, njihov digestivni sistem (i samim tim iskoriscavanje hranljivih materija iz prehrane) je znatno drugaciji od ljudskog.

Inace, apsolutno se slazem da se na vegetarijanskoj, pa cak i veganskoj ishrani teoretski moze uneti dovoljna kolicina esencijalnih amino-kiselina (koje su neophodne za izgradnju/obnavljanje misicnih tkiva koja, osim kostiju i telesnih tecnosti, u ovom ili onom obliku, preovladjuju ljudskim telom). Medjutim, da bi se to izvelo, potrebno je mnogo znanja i vremena za pravljenje dnevnih menija.

Takodje, citirani primer nije jedini raw vegan body builder, ima ih podosta. U cemu je razlika izmedju prosecnog bildera i prosecnog posetioca sajta koji se bavi dijetama uopste? Pa, uz nesto srece, ovaj drugi ce znati da kaze koliko je kalorija uneo, dok ce bilder objasniti kolicinu proteina, UH, masti i suplementaciju.

Kreatin, koga ima u crvenom i delimicno belom mesu, a koji je zasluzan za bolje dopremanje hranljivih materija, ljudski organizam ne moze narocito dobro da sintetise. Prezivari, papkari i kopitari, sa druge strane, poseduju enzim koji iz zrnaste hrane generise ovu supstancu. Kopitari u tome prednjace, te mnogi smatraju meso kopitara (po sastavu - opravdano) jednim od najkvalitetnijih.

Dakle, prosecan "dijetas" ce, videvsi ovako nesto reci "ah, pa sojin protein ima mnogo manje kalorija od mesa, ja cu to da klopam jer ipak unosim potrebne proteine". Ipak, to je ista prica kao sa stovaristim gradjevinskog materijala - resim ja da gradim kucu, odem na stovariste, imaju sve po super cenama, osim armature - i tako ja resim da gradim kucu na 2-3 sprata bez armature...

Sponsored content


Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh  Poruka [Strana 1 od 1]

Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu