1 Hromo nutricija Ned Avg 23, 2009 10:39 am
Tajci
Moderator
Svet se danas dosta bavi ishranom, sto je pozeljno, ali nas isto tako baca u dileme svojim raznovrsnim teorijama koje potiru jedna drugu.
Covek koji zeli kontrolisati svoju ishranu, treba imati sto vise informacija, savetovati se sa strucnjacima, da bi mogao kao laik, pronaci najbolji put za sebe.
Kao prilog tome, prilazem ovaj interesantan intervju sa dr Anom Gifing
==============================================================================
SAT ODREDJUJE JELOVNIK
Neke namirnice lakše se vare u određeno doba dana, pa treba znati kada jesti meso, voće, testenine...
Najbolji su odmereni obroci
Voće je pogrešan izbor za jutro, a testenine za veče. Šnicla sa krompirom ili graškom, piletina ili riba pripremljena sa pavlakom, svinjske kobasice sa sočivom, potom banana sa jogurtom, lepinja sa hamburgerom… To su samo neka od jela koja dr Ana Gifing precrtava u jelovniku svojih pacijenata, koji joj se obrate sa pitanjem kako da se zdravo hrane. Oni kojima buđelar ne dozvoljava da ovakve mesne obroke imaju svakodnevno, možda će sumnjičavo podići obrve, ali iza svega se krije priča o hrononutriciji. Šta je to, pitamo našu sagovornicu koja se ovom medicinskom disciplinom bavila tokom specijalizacije za „antiejdžing medicinu” u Beču.
– Princip hrononutricije osmislio je dr Alen Delabo, francuski nutricionista, osamdesetih godina dvadesetog veka i on se zasniva na poštovanju zakonitosti prirodnih ritmova lučenja hormona i enzima u našem organizmu. Neki enzimi se više izlučuju ujutro, neki u podne, treći uveče, što znači da se pojedine namirnice spontano lako vare u određeno doba dana, pa ih tada valja i jesti. Nasuprot tome, pogrešan izbor hrane u nekom periodu dovodi do stvaranja metaboličkog otpada i zatrovanosti ćelija organizma. Najčešća vidljiva posledica pogrešnog rasporeda jela i namirnica jeste gojaznost, ali tu onda dolaze i problemi sa pankreasom, povećanim holesterolom, pojavom malignih oboljenja – ističe dr Ana Gifing.
Po njenim rečima, želudac brzo vari šećere, pod uslovom da uz njih nismo uzimali ništa drugo. Ako već u stomaku imamo neku hranu, šećeri moraju da sačekaju svoj red. Znači, voće i slatkiše trebalo bi jesti između obroka, a ne odmah posle ručka. Kao dokaz pogrešne kombinacije namirnica naša sagovornica pominje i da su osobe obolele od raka debelog creva po pravilu odgovarale lekaru da su jele meso sa hlebom ili krompirom, kao i meso u kombinaciji sa testeninama.
– Da bi se pankreas zaštitio od oscilacija u lučenju insulina, ujutru je dobrojesti integralni hleb ili cerealije, a ne brze, odnosno proste šećere poput meda, običnog šećera, voća. Brzi šećeri se velikom brzinom pretvaraju u glukozu (šećer u krvi), pa ova pojava izaziva novo izlučivanje insulina iz gušterače (pankreasa), što vremenom iscrpljuje žlezdu i dovodi do pojave koja se zove insulinska rezistencija i predijabetes. Osim pogrešnog mišljenja da su voće i med najzdravije namirnice za jutro, tu je i zabluda da su veštački zaslađivači odlična zamena za šećer.Sve vrste veštačkih zaslađivača povećavaju lučenje insulina – upozorava naša sagovornica.
Doručak je, po rečima dr Ane Gifing, najvažniji obrok koji određuje sve dalje funkcije u organizmu i njega bi trebalo pojesti do 11 časova. U njemu treba da se nađu masti, potom belančevine i spori šećeri iz žitarica. To može biti tostiran hleb (zbog poništavanja delovanja kvasca), namazan puterom, koji se jede uz kiselo mleko. Druga dobra kombinacija je palenta sa sirom, potom kifla od heljdinog ili kukuruznog brašna sa kiselim mlekom, pržena jaja sa šunkom, paradajzom, sirom. Ipak, više od četiri žumanceta nedeljno se ne preporučuju. Tu su i musli, voćni jogurt, kajmak sa tostom, gibanica sa kiselim mlekom...
– Idealno vreme za ručak je između 13 i 15 časova i tada bi trebalo jesti belančevine životinjskog porekla, povrće kao izvor sporih šećera i vlakana, ali izbegavati predjelo, supu i glavni obrok u isto vreme. Ipak, jednom u dve-tri nedelje i to je dozvoljeno. Čaša crvenog vina je idealna za varenje, a meso je moguće zameniti proteinima iz biljaka, poput pasulja, soje i sočiva – objašnjava doktorka.
Preporučljivo je pojesti pileću supu bez testenina sa dosta svežeg peršuna, kuvanu piletinu, salatu od rendane šargarepe sa limunovim sokom. U obzir dolazi i mladi kupus, skuvan sa junetinom, dve šargarepe i celerom. Dobro je pojesti musaku od paprika, šniclu sa grilovanom tikvicom, patlidžanom i paprikom. U pravilan jelovnik upisana je i čorba od karfiola posle koje ide meso prženo sa paradajzom i začinima. Slažu se pastrmka i kuvani karfiol, kao i testenina s paradajzom, potom mleveno meso i šargarepa, skuša i pirinač kao prilog. Preporučljiv je i čorbast pasulj, u koji se dodaju lovor, timijan, beli luk i pola kilograma proprženog seckanog paradajza, ali bez zaprške.
Večera sledi oko 19 časova, a po rečima naše sagovornice, za ovaj obrok može se pojesti tunjevina sa salatom, grilovano belo meso, pileća salata ili brdo zelene salate sa semenkama suncokreta, maslinovim uljem i komadićima mesa, ribe ili mladog sira.
Rajna Popović
=========================================================
izvor
Covek koji zeli kontrolisati svoju ishranu, treba imati sto vise informacija, savetovati se sa strucnjacima, da bi mogao kao laik, pronaci najbolji put za sebe.
Kao prilog tome, prilazem ovaj interesantan intervju sa dr Anom Gifing
==============================================================================
SAT ODREDJUJE JELOVNIK
Neke namirnice lakše se vare u određeno doba dana, pa treba znati kada jesti meso, voće, testenine...
Najbolji su odmereni obroci
Voće je pogrešan izbor za jutro, a testenine za veče. Šnicla sa krompirom ili graškom, piletina ili riba pripremljena sa pavlakom, svinjske kobasice sa sočivom, potom banana sa jogurtom, lepinja sa hamburgerom… To su samo neka od jela koja dr Ana Gifing precrtava u jelovniku svojih pacijenata, koji joj se obrate sa pitanjem kako da se zdravo hrane. Oni kojima buđelar ne dozvoljava da ovakve mesne obroke imaju svakodnevno, možda će sumnjičavo podići obrve, ali iza svega se krije priča o hrononutriciji. Šta je to, pitamo našu sagovornicu koja se ovom medicinskom disciplinom bavila tokom specijalizacije za „antiejdžing medicinu” u Beču.
– Princip hrononutricije osmislio je dr Alen Delabo, francuski nutricionista, osamdesetih godina dvadesetog veka i on se zasniva na poštovanju zakonitosti prirodnih ritmova lučenja hormona i enzima u našem organizmu. Neki enzimi se više izlučuju ujutro, neki u podne, treći uveče, što znači da se pojedine namirnice spontano lako vare u određeno doba dana, pa ih tada valja i jesti. Nasuprot tome, pogrešan izbor hrane u nekom periodu dovodi do stvaranja metaboličkog otpada i zatrovanosti ćelija organizma. Najčešća vidljiva posledica pogrešnog rasporeda jela i namirnica jeste gojaznost, ali tu onda dolaze i problemi sa pankreasom, povećanim holesterolom, pojavom malignih oboljenja – ističe dr Ana Gifing.
Po njenim rečima, želudac brzo vari šećere, pod uslovom da uz njih nismo uzimali ništa drugo. Ako već u stomaku imamo neku hranu, šećeri moraju da sačekaju svoj red. Znači, voće i slatkiše trebalo bi jesti između obroka, a ne odmah posle ručka. Kao dokaz pogrešne kombinacije namirnica naša sagovornica pominje i da su osobe obolele od raka debelog creva po pravilu odgovarale lekaru da su jele meso sa hlebom ili krompirom, kao i meso u kombinaciji sa testeninama.
– Da bi se pankreas zaštitio od oscilacija u lučenju insulina, ujutru je dobrojesti integralni hleb ili cerealije, a ne brze, odnosno proste šećere poput meda, običnog šećera, voća. Brzi šećeri se velikom brzinom pretvaraju u glukozu (šećer u krvi), pa ova pojava izaziva novo izlučivanje insulina iz gušterače (pankreasa), što vremenom iscrpljuje žlezdu i dovodi do pojave koja se zove insulinska rezistencija i predijabetes. Osim pogrešnog mišljenja da su voće i med najzdravije namirnice za jutro, tu je i zabluda da su veštački zaslađivači odlična zamena za šećer.Sve vrste veštačkih zaslađivača povećavaju lučenje insulina – upozorava naša sagovornica.
Doručak je, po rečima dr Ane Gifing, najvažniji obrok koji određuje sve dalje funkcije u organizmu i njega bi trebalo pojesti do 11 časova. U njemu treba da se nađu masti, potom belančevine i spori šećeri iz žitarica. To može biti tostiran hleb (zbog poništavanja delovanja kvasca), namazan puterom, koji se jede uz kiselo mleko. Druga dobra kombinacija je palenta sa sirom, potom kifla od heljdinog ili kukuruznog brašna sa kiselim mlekom, pržena jaja sa šunkom, paradajzom, sirom. Ipak, više od četiri žumanceta nedeljno se ne preporučuju. Tu su i musli, voćni jogurt, kajmak sa tostom, gibanica sa kiselim mlekom...
– Idealno vreme za ručak je između 13 i 15 časova i tada bi trebalo jesti belančevine životinjskog porekla, povrće kao izvor sporih šećera i vlakana, ali izbegavati predjelo, supu i glavni obrok u isto vreme. Ipak, jednom u dve-tri nedelje i to je dozvoljeno. Čaša crvenog vina je idealna za varenje, a meso je moguće zameniti proteinima iz biljaka, poput pasulja, soje i sočiva – objašnjava doktorka.
Preporučljivo je pojesti pileću supu bez testenina sa dosta svežeg peršuna, kuvanu piletinu, salatu od rendane šargarepe sa limunovim sokom. U obzir dolazi i mladi kupus, skuvan sa junetinom, dve šargarepe i celerom. Dobro je pojesti musaku od paprika, šniclu sa grilovanom tikvicom, patlidžanom i paprikom. U pravilan jelovnik upisana je i čorba od karfiola posle koje ide meso prženo sa paradajzom i začinima. Slažu se pastrmka i kuvani karfiol, kao i testenina s paradajzom, potom mleveno meso i šargarepa, skuša i pirinač kao prilog. Preporučljiv je i čorbast pasulj, u koji se dodaju lovor, timijan, beli luk i pola kilograma proprženog seckanog paradajza, ali bez zaprške.
Večera sledi oko 19 časova, a po rečima naše sagovornice, za ovaj obrok može se pojesti tunjevina sa salatom, grilovano belo meso, pileća salata ili brdo zelene salate sa semenkama suncokreta, maslinovim uljem i komadićima mesa, ribe ili mladog sira.
Rajna Popović
=========================================================
izvor