1 Sprave za aerobni trening Čet Avg 28, 2008 7:29 pm
Lana
Urednik i "čuvar ključa teretane"
Vec i vrapci znaju pricu: za mrsavljenje je, pored celicne volje i izmene nacina ishrane,
potrebno uvesti i neku fizicku aktivnost - najbolje aerobni trening. Leti je lako: setnje
ili (za one u boljoj kondiciji) trcanje, plivanje, voznja bicikla po prirodi... Medjutim,
stize jesen polako, kisni dani, blatnjave staze, ranije pada mrak...
Mnogima, koji to do sad nisu uradili, pada na pamet kupovina kucne sprave za vezbanje.
A onda slede glavobolje: koji tip sprave odabrati, koliko vredi platiti, da li ce sprava
sa nizom cenom imati znacajno nizi nivo kvaliteta, koliko je opasno/bezbedno vezbati na
toj konkretnoj spravi...
Ovde ce biti predstavljeni osnovni tipovi kucnih sprava za aerobni trening i njihove
osnovne karakteristike, sto moze biti od pomoci za izbor. Cene koje se navode su maloprodajne,
za nov proizvod.
Da krenemo od najmanje. Mini-steper je zbog svojih dimenzija veoma cest izbor.
Cene se u Srbiji i regionu krecu od 35 do 100 eura, u zavisnosti od proizvodjaca - jos
jedan argument u korist ove spravice za vezbanje. Ipak, vecina ovakvih stepera ima ogranicenu
nosivost na svega 75 kg, mada postoje iskustva da su popustali i pod manjom tezinom
korisnika. Mnogi tvrde da su sprave takodje veoma bucne za koriscenje - sto narocito
primecuju komsije sa sprata nize. Najcesci kvar se svodi na pucanje sajle koja povezuje
pedale, ali se sajla moze zameniti novom. Pitanje je, doduse, koliko se ovo isplati jer
sajla ne traje duze od 20h vezbanja na steperu prosecnog kvaliteta. Takodje, steper nije
najbolje resenje za osobe sa slabim kolenima i/ili kukovima, jer ovi zglobovi trpe veliko
opterecenje pri vezbanju.
Mini-steper se cesto isporucuje sa ekspanderima (rastegljivim uzadima sa ruckama) koji
se kace za odgovarajuce drzace na steperu i aktiviraju i misice ruku u treningu. Ipak,
vecina proizvodjaca je za duzinu ekspandera uzimala "meru" osobi od nekih 190cm visine,
pa je nizima problem da koriste ove dodatke. Resenje je obmotati 1-3 puta ekspander oko
metalnog dela pedale.
Vecina mini-stepera je opremljena prostim "kompjuterom" koji broji predjene korake,
distancu i priblizno utvrdjuje kalorije.
Postoji mogucnost podesavanja visine koraka, ali vrlo retki modeli imaju podesavanje
otpora.
Nesto izdrzljiviji rodjak mini-stepera je pravi steper.
Ovakav steper je po ceni prilicno jaci, pa se krece od 200 eura pa na vise. Naravno,
vaze sva upozorenja u vezi sa slabim kolenima/kukovima kao za mini-steper.
Steper ima nesto napredniji "kompjuter", koji meri i puls korisnika preko kontakta na
guvernali/drzacu za ruke.
Vecina ima podesavanje visine koraka i otpora.
Oba tipa stepera najcesce koriste uljane cilindre za otpor - nesto slicno automobilskim
amortizerima. Treba biti pazljiv: cilindri se veoma brzo zagrevaju i mozete se opeci na
njih, ali posle dugotrajne upotrebe mogu i da iscure i naprave prilican nered.
Varijacija na temu stepera, sa prilicno prirodnijim pokretom je elipticni trenazer ili
popularno Orbitrek.
Cene ove sprave se krecu od oko 100 eura pa na vise. Prirodni elipticni pokret stopala
omogucava lakse vezbanje, ali i dalje stoji upozorenje u vezi sa kolenima i kukovima.
Elipticni trenazer nije pogodan za osobe koje imaju problema sa kicmom, zbog preteranog
opterecenja.
Najcesce je kod ove sprave otpor ostvaren uz pomoc magnetnog sistema, koji je mnogo
stabilniji i trajniji od cilindara. Opremljeni su slicnim "kompjuterom" kao i "veliki"
steperi.
Pored dobrog aerobnog treninga, elipticni trenazer daje lepu mogucnost vezbanja gornjeg
dela tela.
Vecina elipticnih trenazera ima nosivost do 100 kg. To, naravno, ne znaci da ce se raspasti
ako na njega stane neko od 105kg, ali ce mu trajnost biti znatno smanjena.
Sobni bicikl je verovatno jedna od starijih sprava za kucno vezbanje.
Od obicnog bicikla, podignutog na nosac, ovaj "kucni prijatelj" je evoluirao do sprave
sa magnetnim otporom i "kompjuterom" koji meri puls, kalorije, predjen put... Cene se
krecu od 100 eura, pa na vise - naravno, sve u zavisnosti od marke, tipa kompjutera, ali
i nosivosti (licna napomena: nisam videla sobni bicikl cija je nosivost do 130kg za manje
od 350 eura).
Ekstremno bitna stavka kod izbora sobnog bicikla jeste sediste. Dobro sediste ce vam
omoguciti trening od 30-45 minuta koji se savetuje, dok ce vas lose, zbog nelagodnosti
vezbanja, verovatno naterati da ovu aktivnost zaobilazite.
Dobro (crno) i lose (crveno) sediste
Za osobe koje imaju vecih problema sa kicmom/ledjima, u poslednjih 15ak godina na trzistu
postoji resenje poznato kao horizontalni sobni bicikl, koji neki zovu i Nautilus,
po proizvodjacu opreme koji ga je prvi lansirao.
Pored prostorne zahtevnosti, ova sprava trazi i dublji dzep, jer su najnize cene u regionu
oko 400 eura.
Konacno, cuvena traka za trcanje.
Iako veoma popularna medju korisnicima, strucnjaci cesto osporavaju ovu spravu zbog
velikog opterecenja od vrata do stopala. Cene su prilicno visoke - od 400 eura, pa na
vise. Postoje elektricne, koje uz pomoc motora pokrecu traku i mehanicke, gde vezbac
pokrece traku svojom snagom. Vecina ovih sprava ima veoma napredne "kompjutere" koji
pored prikaza parametara vezbanja (kao prethodne sprave) imaju i mogucnost unosa svog
programa vezbanja (npr. HIIT).
I, za kraj, omiljena muska sprava: suvo veslo.
Na slici je prikazana stara, mehanicka verzija sa cilindrima (pa se mogu primeniti sve
napomene vezane za mehanizam stepera), a na raspolaganju su i savremene varijante, sa
magnetnim sistemom otpora. U zavisnosti od odabranog nivoa otpora, moze biti odlicna
zamena za vezbe snage usmerene na misice ledja. Dobar stav, odnosno, prava ledja pri
vezbanju i ravnomerno podesen otpor (vazi kod mehanickih) su od kljucnog znacaja, jer
u protivnom moze doci do teskih povreda.
Nadam se da ce ove informacije pomoci neodlucnima u izboru sprave!
potrebno uvesti i neku fizicku aktivnost - najbolje aerobni trening. Leti je lako: setnje
ili (za one u boljoj kondiciji) trcanje, plivanje, voznja bicikla po prirodi... Medjutim,
stize jesen polako, kisni dani, blatnjave staze, ranije pada mrak...
Mnogima, koji to do sad nisu uradili, pada na pamet kupovina kucne sprave za vezbanje.
A onda slede glavobolje: koji tip sprave odabrati, koliko vredi platiti, da li ce sprava
sa nizom cenom imati znacajno nizi nivo kvaliteta, koliko je opasno/bezbedno vezbati na
toj konkretnoj spravi...
Ovde ce biti predstavljeni osnovni tipovi kucnih sprava za aerobni trening i njihove
osnovne karakteristike, sto moze biti od pomoci za izbor. Cene koje se navode su maloprodajne,
za nov proizvod.
Da krenemo od najmanje. Mini-steper je zbog svojih dimenzija veoma cest izbor.
Cene se u Srbiji i regionu krecu od 35 do 100 eura, u zavisnosti od proizvodjaca - jos
jedan argument u korist ove spravice za vezbanje. Ipak, vecina ovakvih stepera ima ogranicenu
nosivost na svega 75 kg, mada postoje iskustva da su popustali i pod manjom tezinom
korisnika. Mnogi tvrde da su sprave takodje veoma bucne za koriscenje - sto narocito
primecuju komsije sa sprata nize. Najcesci kvar se svodi na pucanje sajle koja povezuje
pedale, ali se sajla moze zameniti novom. Pitanje je, doduse, koliko se ovo isplati jer
sajla ne traje duze od 20h vezbanja na steperu prosecnog kvaliteta. Takodje, steper nije
najbolje resenje za osobe sa slabim kolenima i/ili kukovima, jer ovi zglobovi trpe veliko
opterecenje pri vezbanju.
Mini-steper se cesto isporucuje sa ekspanderima (rastegljivim uzadima sa ruckama) koji
se kace za odgovarajuce drzace na steperu i aktiviraju i misice ruku u treningu. Ipak,
vecina proizvodjaca je za duzinu ekspandera uzimala "meru" osobi od nekih 190cm visine,
pa je nizima problem da koriste ove dodatke. Resenje je obmotati 1-3 puta ekspander oko
metalnog dela pedale.
Vecina mini-stepera je opremljena prostim "kompjuterom" koji broji predjene korake,
distancu i priblizno utvrdjuje kalorije.
Postoji mogucnost podesavanja visine koraka, ali vrlo retki modeli imaju podesavanje
otpora.
Nesto izdrzljiviji rodjak mini-stepera je pravi steper.
Ovakav steper je po ceni prilicno jaci, pa se krece od 200 eura pa na vise. Naravno,
vaze sva upozorenja u vezi sa slabim kolenima/kukovima kao za mini-steper.
Steper ima nesto napredniji "kompjuter", koji meri i puls korisnika preko kontakta na
guvernali/drzacu za ruke.
Vecina ima podesavanje visine koraka i otpora.
Oba tipa stepera najcesce koriste uljane cilindre za otpor - nesto slicno automobilskim
amortizerima. Treba biti pazljiv: cilindri se veoma brzo zagrevaju i mozete se opeci na
njih, ali posle dugotrajne upotrebe mogu i da iscure i naprave prilican nered.
Varijacija na temu stepera, sa prilicno prirodnijim pokretom je elipticni trenazer ili
popularno Orbitrek.
Cene ove sprave se krecu od oko 100 eura pa na vise. Prirodni elipticni pokret stopala
omogucava lakse vezbanje, ali i dalje stoji upozorenje u vezi sa kolenima i kukovima.
Elipticni trenazer nije pogodan za osobe koje imaju problema sa kicmom, zbog preteranog
opterecenja.
Najcesce je kod ove sprave otpor ostvaren uz pomoc magnetnog sistema, koji je mnogo
stabilniji i trajniji od cilindara. Opremljeni su slicnim "kompjuterom" kao i "veliki"
steperi.
Pored dobrog aerobnog treninga, elipticni trenazer daje lepu mogucnost vezbanja gornjeg
dela tela.
Vecina elipticnih trenazera ima nosivost do 100 kg. To, naravno, ne znaci da ce se raspasti
ako na njega stane neko od 105kg, ali ce mu trajnost biti znatno smanjena.
Sobni bicikl je verovatno jedna od starijih sprava za kucno vezbanje.
Od obicnog bicikla, podignutog na nosac, ovaj "kucni prijatelj" je evoluirao do sprave
sa magnetnim otporom i "kompjuterom" koji meri puls, kalorije, predjen put... Cene se
krecu od 100 eura, pa na vise - naravno, sve u zavisnosti od marke, tipa kompjutera, ali
i nosivosti (licna napomena: nisam videla sobni bicikl cija je nosivost do 130kg za manje
od 350 eura).
Ekstremno bitna stavka kod izbora sobnog bicikla jeste sediste. Dobro sediste ce vam
omoguciti trening od 30-45 minuta koji se savetuje, dok ce vas lose, zbog nelagodnosti
vezbanja, verovatno naterati da ovu aktivnost zaobilazite.
Dobro (crno) i lose (crveno) sediste
Za osobe koje imaju vecih problema sa kicmom/ledjima, u poslednjih 15ak godina na trzistu
postoji resenje poznato kao horizontalni sobni bicikl, koji neki zovu i Nautilus,
po proizvodjacu opreme koji ga je prvi lansirao.
Pored prostorne zahtevnosti, ova sprava trazi i dublji dzep, jer su najnize cene u regionu
oko 400 eura.
Konacno, cuvena traka za trcanje.
Iako veoma popularna medju korisnicima, strucnjaci cesto osporavaju ovu spravu zbog
velikog opterecenja od vrata do stopala. Cene su prilicno visoke - od 400 eura, pa na
vise. Postoje elektricne, koje uz pomoc motora pokrecu traku i mehanicke, gde vezbac
pokrece traku svojom snagom. Vecina ovih sprava ima veoma napredne "kompjutere" koji
pored prikaza parametara vezbanja (kao prethodne sprave) imaju i mogucnost unosa svog
programa vezbanja (npr. HIIT).
I, za kraj, omiljena muska sprava: suvo veslo.
Na slici je prikazana stara, mehanicka verzija sa cilindrima (pa se mogu primeniti sve
napomene vezane za mehanizam stepera), a na raspolaganju su i savremene varijante, sa
magnetnim sistemom otpora. U zavisnosti od odabranog nivoa otpora, moze biti odlicna
zamena za vezbe snage usmerene na misice ledja. Dobar stav, odnosno, prava ledja pri
vezbanju i ravnomerno podesen otpor (vazi kod mehanickih) su od kljucnog znacaja, jer
u protivnom moze doci do teskih povreda.
Nadam se da ce ove informacije pomoci neodlucnima u izboru sprave!