1 Cudo ovsenih mekinja Pet Apr 10, 2009 8:34 pm
coffee
Urednik i "znalac za brojanje"
Samo dve supene kasike ovsenih mekinja dnevno mogu vam pomoci da smrsate, snizite holesterol i zastitite svoje krvne sudove, predupredite ili ublazite dijabetes, sprecite zatvor i preventivno uticete protiv moguceg razvoja raka debelog creva....
Izgleda suvise jednostavno da bi bilo istinito? Sva su "cuda" veoma jednostavna, a ovo "cudo" je, srecom, i naucno i klinicki ispitano i dokazano.
Francuski lekar i dijetolog dr Pjer Dikan, autor nekoliko poznatih dijeta, kao i knjiga-bestselera o njima, isprobao je delovanje ovsenih mekinja najpre u okviru svoje porodice, a potom i na nizu svojih pacijenata - i uverio se da je ovo sredstvo za mrsavljenje ne samo najefikasnije od svih koje je on koristio, nego ima i jos mnoge povoljne uticaje na zdravlje.. . A evo zasto.
Moc rastvorljivih vlakana
Ovas je zitarica koja se ne koristi bas mnogo za ljudsku ishranu. Prednost je kod nas data psenici, eventualno razi ili heljdi, dok je ovas - ili zob - znatno redje koriscen. Kod nas je on uglavnom poznat kao glavna hrana za konje. Medjutim, ovas ima nesto sto nemaju ni psenica ni raz
ni heljda ni ostale zitarice. Ono sto ga od svih njih razlikuje su tzv. rastvorljiva biljna vlakna.
Poznato je da sve zitarice imaju celulozna vlakna koja su nesvarljiva, koja cine ono sto se u nutricionizmu naziva balastnim materijama. Da bismo odrzali dobro zdravlje, neophodno je unositi te balastne materije. Na primer, posto se ishrana savremenog coveka zasniva uglavnom
na belom brasnu, lisenom prirodnih balastnih materija koje imaju zitarice, lekari preporucuju psenicne mekinje, koje sadrze dosta tih vlakana, kao dopunu ishrani; koriste se, na primer, kao delotvorne protiv zatvora, jer one su nesvarljive, i time sto samo prolaze kroz creva,
svojim mehanickim dejstvom pokrecu peristaltiku creva. Ali, psenicne mekinje cesto imaju iritirajuce dejstvo na debelo crevo, izazivaju nadimanje, gasove i stomacne tegobe, pa se sa njima mora biti oprezan. Balastne materije ili biljna vlakna koja sadrzi ovas, kao i vlakna psenice, ne mogu da se svare i prolaze kroz creva u nesvarenom obliku i izbacuju se stolicom. Ali, za razliku od psenicnih vlakana i vlakana drugih zitarica, koja su nerastvorljiva, vlakna ovsa, koja se nalaze u ovsenim mekinjama se RASTVARAJU u vodi. I ne samo da se rastvaraju, ona upijaju tecnost visestruko uvecavajuci svoj obim (cak mogu da ga uvecaju i do 35-40 puta), upijajuci ne samo okolnu tecnost, nego i materije rastvorene u toj tecnosti.
Pogledajmo sada sta to znaci za proces varenja.
Ovas usporava apsorpciju hrane
Razlaganje hrane na svarljive sastojke pocinje u ustima. Hrana koju unosimo u organizam sastoji se od ugljenih hidrata, masti i belancevina. Da bi se ove materije usvojile, moraju da se razloze na prostije sastojke. To razlaganje pocinje vec delovanjem enzima pljuvacke u ustima, a nastavlja se u zelucu, dvanaestopalacnom i tankom crevu. Ugljeni hidrati, ili slozeni seceri, razlazu se na prostije secere, slozene masti se razlazu na esencijalne masne kiseline, a belancevine se razlazu na aminokiseline. Sve se to obavlja pod uticajem enzima
(pocev od enzima pljuvacke, ptijalina), hlorovodonicne kiseline u zelucu, zuci i pankreasnog soka u dvanaestopalacnom crevu i dalje u tankom crevu pod dejstvom fermenata koji se luce za svaku vrstu hrane.
Nakon sto se u zelucu dobro izgnjeci i razlozi na svoje proste sastojke, hrana prelazi u tanko crevo. Osnovna uloga tankog creva je da svojim finim resicama apsorbuje sada proste hranljive sastojke. Tanko crevo iz vlazne smese hranljivih sastojaka, nesvarljivih materija,
enzima i fermenata resorbuje glukozu (prosti secer), esencijalne masne kiseline i aminokiseline - direktno u krv, koja ih dalje raznosi do tkiva i organa gde one ispunjavaju svoju energetsku i gradivnu funkciju. Sve ono sto preostane i u cemu nema hranljivih materija potrebnih organizmu nastavlja svoj put dalje u debelo crevo, odakle se posle izvesnog vremena eliminise iz organizma. Pretpostavimo sada da smo sa svojim uobicajenim obrokom uzeli jednu punu supenu kasiku ovsenih mekinja. Pljuvacka i enzimi u ustima ne deluju na ovsena vlakna, jer covek nema odgovarajuce enzime koji bi ih varili. Vec u zelucu rastvorljiva ovsena vlakna pocece da upijaju vodu iz unetih namirnica, uvecavajuci svoj obim. Zajedno sa vodom, ovsena vlakna upijaju i vec razlozene hranljive sastojke. Iz zeluca se masa hrane, sada vec potpuno razlozene na proste secere, aminokiseline i esencijalne masne kiseline krece u tanko crevo. Uloga tankog creva je da dovrsi varenje i svojim resicama apsorbuje vodu sa rastvorenim hranljivim materijama i dopremi ih u krv.
Medjutim, ovsene mekinje, koje su vec u zelucu uspele da upiju odredjenu kolicinu vode sa rastvorenim hranljivim sastojcima, nastavljaju da ih upijaju i u tankom crevu, usporavajuci tako njihovo upijanje od strane resica samog tankog creva. Kad se pogledaju pod mikroskopom, rastvorljiva ovsena vlakna izgledaju kao niz kesica koje su u sebe upile vodu sa rastvorenim hranljivim materijama. Kad jednom udju u te "kesice", voda i hranljive materije vise ne mogu
da izadju napolje. Resice tankog creva ne mogu da ih "isisaju" iz nabubrelih ovsenih vlakana. Tako se ovsene mekinje, koje su visestruko uvecale svoj obim usled upijanja tecnosti i hranljivih sastojaka, zajedno sa nesvarljivim materijama krecu u debelo crevo, odakle ce biti eliminisane iz organizme, odnoseci i jedan deo hranljivih materija i kalorija sa sobom.
Ovsene mekinje su odlicne za one koji hoce da smrsaju, jer ne moraju da drze nikakvu posebnu dijetu. Mogu da nastave da se hrane na relativno prirodan i normalan nacin, uz dodatak samo jedne ili dve kasike ovsenih mekinja svojim dnevnim obrocima.
Sada cemo videti kakve sve to posledice ima po proces varenja i metabolizam citavog organizma.
Ovsene mekinje - dijeta same po sebi
Osobama koje zele da smrsaju cesto je velika prepreka osecaj gladi. Osecaj gladi izazivaju fini nervni zavseci na zidovima zeluca. Kada je zeludac pun, hrana ga rasteze vrseci pritisak na njegove zidove. Ovaj pritisak povecava razmak izmedju tih nervnih zavrsetaka koji onda salju mozgu signal koji oznacava osecaj sitosti. Medicina je, na primer, to iskoristila za kontrolu neumerenog apetita na sledeci nacin: u nekim slucajevima moze se operativnim zahvatom ugraditi prsten kojim se stegne gornji deo zeluca, praveci tako jedan "mali zeludac" koji se moze napuniti sa samo nekoliko zalogaja. Cim se napuni, on salje mozgu signal sitosti.
Posto ovsene mekinje mogu da uvecaju svoj obim 20 do 40 puta upijanjem vode, one omogucuju da se napuni zeludac sa manje unete hrane. Na taj nacin, konzumiranje samo jedne supene kasike ovsenih mekinja uz obrok omogucuje vam da zapravo pojedete manje od ostale hrane a da ipak budete siti. Pored toga, kao sto smo videli, ovsene mekinje upiju u sebe znatnu kolicinu tecnosti sa rastvorenim hranljivim materijama i tako sprecavaju da se znatna kolicina vec unetih kalorija usvoji. One naprosto zajedno sa ovsenim mekinjama prodju kroz creva i eliminisu se iz organizma.
Preventiva protiv povisenog holesterola i srcanih oboljenja
O tome koliko su ovsene mekinje korisne za srce govori cinjenica da je u Americi to jedina namirnica za koju je prilicno stroga Americka uprava za hranu i lekove (FDA) dopustila da nosi natpis da je "korisna za srce". I ne samo to – ovo je prva namirnica koja je od ove iste institucije dobila rang "lekovite namirnice".
Povisen holesterol, odnosno jedna od njegovih komponenti, tzv. "los holesterol" (LDL, ili lipoprotein male gustine) je na Zapadu jedan od glavnih neprijatelja, odgovoran za 50% svih smrtnih slucajeva. On se talozi na zidove arterija izazivajuci njihovo postepeno zapusenje. I to se ne desava samo kod starijih ljudi - autopsije na poginulim vojnicima starim 20 godina cesto bi pokazaleda su njihove srcane arterije vec zakrecene holesterolom.
Los holesterol proizvodi nasa sopstvena jetra od konzumiranih zivotinjskih masnoca. Po dolasku u krv pod uticajem slobodnih radikala dolazi do oksidacije i on postaje toksican pa ostecuje krvne sudove i talozi se u njima. Kada sa svojom hranom konzumirate ovsene mekinje, "los" holesterol koji se proizvede u procesu varenja se zalepi za njihova vlakna upravo onako kako bi se zalepio i za zidove arterija. A posto ta vlakna nesvarena prolaze kroz tanko crevo i dospevaju u debelo crevo, ni holesterol koji se zalepi na njih ne dospeva u krv, vec se eliminise iz organizma. Za razliku od ovog "loseg holesterola" postoji i dobar holesterol, tzv. HDL holesterol (lipoprotein velike gustine), koji ima potpuno suprotno dejstvo - on deluje protiv "loseg" kao sto deluju lekovi za snizavanje holesterola. Zato, ako zelite da nivo svog holesterola drzite u normalnim granicama, osim konzumiranja ovsenih mekinja, potrebno je da podstaknete organizam da proizvodi dobar holesterol. Najvazniji korak da to postignete jeste da prestanete da pusite ukoliko ste pusac i da svakodnevno fizicki vezbate. Oni koji nisu vegetarijanci trebalo
bi da umesto mesa konzumiraju ribu. A osim toga, da bi se podigne "dobar" holesterol, francuski lekari preporucuju i jednu casu crnog vina dnevno.
Sprecavaju nagle skokove secera u krvi
Glukoza je najbrza energetska materija, koja se dobija razlaganjem slozenih secera. Medju slozenim secerima postoje takozvani "brzi seceri", kao sto su npr. med i rafinisani beli secer, koji se vare izuzetno brzo i izuzetno brzo i dospevaju u krv, izazivajuci skokove kolicine glukoze u krvnoj plazmi. A postoje i spori seceri, slozeni seceri, kao sto je na primer skrob iz zitarica i krompira, za cije je varenje potrebno vise vremena, tako da oni ne izazivaju nagle skokove nivoa glukoze u krvi. Kad kolicina glukoze u krvi predje izvesnu granicu, ona postaje toksicna i ostecuje krvne sudove. Zato, cim nivo glukoze u krvi predje 1g po litru, pankreas luci insulin
koji treba da eliminise secer iz krvi i uskladisti ga u jetri ili u misicima. Savremena ishrana, prebogata "brzim secerima", kojih su puni industrijski slatkisi, bela peciva i kolaci, neprekidno zadaje "glikemijske sokove" organizmu, opterecujuci tako pankreas do krajnje mere. Cak i ukoliko pankreas uspe da dobro obavi svoj posao i ukloni suvisnu glukozu iz krvi, ona ce se ipak nataloziti u organizmu, samo pretvotena u masne naslage. Kod nekih osoba, medjutim, pankreas ne radi kako treba. On nije u stanju da proizvede dovoljno insulina da bi se eliminisala sva suvisna glukoza. Kako vreme odmice, kod starijih moze da se razvija tzv. "secerna bolest" koja razvija opasne komplikacije ukoliko se ne leci. Zasto je danas dijabetes toliko rasprostranjen? Tome u velikoj meri doprinosi ishrana bogata secerima.
Pogotovo savremeni slatkisi i zasecerena pica puna "brzih secera" izazivaju nagle skokove glukoze u krvi iscrpljujuci pankreas.
Kakvu ulogu u tom procesu mogu imati ovsene mekinje? Ako smo u istom obroku konzumirali "brze secere" i ovsene mekinje, "brzi seceri" prvi zavrsavaju proces varenja i dospevaju u tanko crevo, gde pocinju da se resorbuju. Ali, tad iz zeluca u tanko crevo dospeju i ovsene mekinje, koje ne mogu da se svare, i koje su vec upile dosta tecnosti i stvorile lepljivu masu nalik mrezi. Za nju se lepi i glukoza koja je dospela u tanko crevo. Glukoza ce se ipak na kraju resorbovati u krv, mada ne u tolikoj kolicini i ne toliko brzo koliko bi to bilo da nema ovsenih mekinja. Tako konzumiranje ovsenih mekinja u okviru obroka sprecava da dodje do naglog skoka glukoze u krvi.
Naravno, mnogo je zdravije da umesto brzih secera komzumiramo slozene ugljene hidrate iz zitarica, krompira, mahunarki i sl. Osim toga, posto su misici najveci potrosaci glukoze, redovna fizicka aktivnost i fizicki napor odlicna su prevencija protiv nagomilavanja glukoze u krvi ili njenog kasnijeg pretvaranja u masti.
Ovsene mekinje i rak
Rak je jedna od najcescih bolesti danasnjice. Iako njegova geneza nije potpuno objasnjena, istrazivanja i klinicka praksa pokazuju da je preterana konzumacija hrane i gojaznost jedan od faktora obolevanja od raka. Zato ovsene mekinje, koje zapravo umanjuju kolicinu apsorbovanih hranljivih materija, mogu posluziti kao faktor prevencije protiv raka, a pogotovo protiv raka
debelog creva, koji je jedan od najrasprostranjenijih. Epidemioloska istrazivanja, pogotovo velika epidemioloska studija o raprostranjenosti raka u Kini, pokazala su da je u kulturama cija je ishrana bogata integralnim zitaricama (dakle i biljnim vlaknima) rasprostranjenost raka debelog creva znatno manja nego na Zapadu, koji se hrani uglavnom rafinisanom industrijskom hranom
Ovsene mekinje protiv zatvora
Ovsene mekinje su takodje i odlicno sredstvo protiv opstipacije, iz dva razloga. Prvo, nesvarljive su i svojom masom mehanicki nadrazuju receptore debelog creva podsticuci njegove kontrakcije i praznjenje. A drugo, posto su upile dosta vode, omogucavaju da sadrzina debelog creva bude meka, cime se olaksava eliminacija. Vec smo pomenuli da se i nerastvorljiva biljna vlakna, na
primer psenicne mekinje, preporucuju u tretmanu zatvora, ali da ona nisu tako dobro resenje, jer su mehanicki gruba, ostra, i mogu iritirati debelo crevo, a i izazvati nadimanje i gasove.
Izgleda suvise jednostavno da bi bilo istinito? Sva su "cuda" veoma jednostavna, a ovo "cudo" je, srecom, i naucno i klinicki ispitano i dokazano.
Francuski lekar i dijetolog dr Pjer Dikan, autor nekoliko poznatih dijeta, kao i knjiga-bestselera o njima, isprobao je delovanje ovsenih mekinja najpre u okviru svoje porodice, a potom i na nizu svojih pacijenata - i uverio se da je ovo sredstvo za mrsavljenje ne samo najefikasnije od svih koje je on koristio, nego ima i jos mnoge povoljne uticaje na zdravlje.. . A evo zasto.
Moc rastvorljivih vlakana
Ovas je zitarica koja se ne koristi bas mnogo za ljudsku ishranu. Prednost je kod nas data psenici, eventualno razi ili heljdi, dok je ovas - ili zob - znatno redje koriscen. Kod nas je on uglavnom poznat kao glavna hrana za konje. Medjutim, ovas ima nesto sto nemaju ni psenica ni raz
ni heljda ni ostale zitarice. Ono sto ga od svih njih razlikuje su tzv. rastvorljiva biljna vlakna.
Poznato je da sve zitarice imaju celulozna vlakna koja su nesvarljiva, koja cine ono sto se u nutricionizmu naziva balastnim materijama. Da bismo odrzali dobro zdravlje, neophodno je unositi te balastne materije. Na primer, posto se ishrana savremenog coveka zasniva uglavnom
na belom brasnu, lisenom prirodnih balastnih materija koje imaju zitarice, lekari preporucuju psenicne mekinje, koje sadrze dosta tih vlakana, kao dopunu ishrani; koriste se, na primer, kao delotvorne protiv zatvora, jer one su nesvarljive, i time sto samo prolaze kroz creva,
svojim mehanickim dejstvom pokrecu peristaltiku creva. Ali, psenicne mekinje cesto imaju iritirajuce dejstvo na debelo crevo, izazivaju nadimanje, gasove i stomacne tegobe, pa se sa njima mora biti oprezan. Balastne materije ili biljna vlakna koja sadrzi ovas, kao i vlakna psenice, ne mogu da se svare i prolaze kroz creva u nesvarenom obliku i izbacuju se stolicom. Ali, za razliku od psenicnih vlakana i vlakana drugih zitarica, koja su nerastvorljiva, vlakna ovsa, koja se nalaze u ovsenim mekinjama se RASTVARAJU u vodi. I ne samo da se rastvaraju, ona upijaju tecnost visestruko uvecavajuci svoj obim (cak mogu da ga uvecaju i do 35-40 puta), upijajuci ne samo okolnu tecnost, nego i materije rastvorene u toj tecnosti.
Pogledajmo sada sta to znaci za proces varenja.
Ovas usporava apsorpciju hrane
Razlaganje hrane na svarljive sastojke pocinje u ustima. Hrana koju unosimo u organizam sastoji se od ugljenih hidrata, masti i belancevina. Da bi se ove materije usvojile, moraju da se razloze na prostije sastojke. To razlaganje pocinje vec delovanjem enzima pljuvacke u ustima, a nastavlja se u zelucu, dvanaestopalacnom i tankom crevu. Ugljeni hidrati, ili slozeni seceri, razlazu se na prostije secere, slozene masti se razlazu na esencijalne masne kiseline, a belancevine se razlazu na aminokiseline. Sve se to obavlja pod uticajem enzima
(pocev od enzima pljuvacke, ptijalina), hlorovodonicne kiseline u zelucu, zuci i pankreasnog soka u dvanaestopalacnom crevu i dalje u tankom crevu pod dejstvom fermenata koji se luce za svaku vrstu hrane.
Nakon sto se u zelucu dobro izgnjeci i razlozi na svoje proste sastojke, hrana prelazi u tanko crevo. Osnovna uloga tankog creva je da svojim finim resicama apsorbuje sada proste hranljive sastojke. Tanko crevo iz vlazne smese hranljivih sastojaka, nesvarljivih materija,
enzima i fermenata resorbuje glukozu (prosti secer), esencijalne masne kiseline i aminokiseline - direktno u krv, koja ih dalje raznosi do tkiva i organa gde one ispunjavaju svoju energetsku i gradivnu funkciju. Sve ono sto preostane i u cemu nema hranljivih materija potrebnih organizmu nastavlja svoj put dalje u debelo crevo, odakle se posle izvesnog vremena eliminise iz organizma. Pretpostavimo sada da smo sa svojim uobicajenim obrokom uzeli jednu punu supenu kasiku ovsenih mekinja. Pljuvacka i enzimi u ustima ne deluju na ovsena vlakna, jer covek nema odgovarajuce enzime koji bi ih varili. Vec u zelucu rastvorljiva ovsena vlakna pocece da upijaju vodu iz unetih namirnica, uvecavajuci svoj obim. Zajedno sa vodom, ovsena vlakna upijaju i vec razlozene hranljive sastojke. Iz zeluca se masa hrane, sada vec potpuno razlozene na proste secere, aminokiseline i esencijalne masne kiseline krece u tanko crevo. Uloga tankog creva je da dovrsi varenje i svojim resicama apsorbuje vodu sa rastvorenim hranljivim materijama i dopremi ih u krv.
Medjutim, ovsene mekinje, koje su vec u zelucu uspele da upiju odredjenu kolicinu vode sa rastvorenim hranljivim sastojcima, nastavljaju da ih upijaju i u tankom crevu, usporavajuci tako njihovo upijanje od strane resica samog tankog creva. Kad se pogledaju pod mikroskopom, rastvorljiva ovsena vlakna izgledaju kao niz kesica koje su u sebe upile vodu sa rastvorenim hranljivim materijama. Kad jednom udju u te "kesice", voda i hranljive materije vise ne mogu
da izadju napolje. Resice tankog creva ne mogu da ih "isisaju" iz nabubrelih ovsenih vlakana. Tako se ovsene mekinje, koje su visestruko uvecale svoj obim usled upijanja tecnosti i hranljivih sastojaka, zajedno sa nesvarljivim materijama krecu u debelo crevo, odakle ce biti eliminisane iz organizme, odnoseci i jedan deo hranljivih materija i kalorija sa sobom.
Ovsene mekinje su odlicne za one koji hoce da smrsaju, jer ne moraju da drze nikakvu posebnu dijetu. Mogu da nastave da se hrane na relativno prirodan i normalan nacin, uz dodatak samo jedne ili dve kasike ovsenih mekinja svojim dnevnim obrocima.
Sada cemo videti kakve sve to posledice ima po proces varenja i metabolizam citavog organizma.
Ovsene mekinje - dijeta same po sebi
Osobama koje zele da smrsaju cesto je velika prepreka osecaj gladi. Osecaj gladi izazivaju fini nervni zavseci na zidovima zeluca. Kada je zeludac pun, hrana ga rasteze vrseci pritisak na njegove zidove. Ovaj pritisak povecava razmak izmedju tih nervnih zavrsetaka koji onda salju mozgu signal koji oznacava osecaj sitosti. Medicina je, na primer, to iskoristila za kontrolu neumerenog apetita na sledeci nacin: u nekim slucajevima moze se operativnim zahvatom ugraditi prsten kojim se stegne gornji deo zeluca, praveci tako jedan "mali zeludac" koji se moze napuniti sa samo nekoliko zalogaja. Cim se napuni, on salje mozgu signal sitosti.
Posto ovsene mekinje mogu da uvecaju svoj obim 20 do 40 puta upijanjem vode, one omogucuju da se napuni zeludac sa manje unete hrane. Na taj nacin, konzumiranje samo jedne supene kasike ovsenih mekinja uz obrok omogucuje vam da zapravo pojedete manje od ostale hrane a da ipak budete siti. Pored toga, kao sto smo videli, ovsene mekinje upiju u sebe znatnu kolicinu tecnosti sa rastvorenim hranljivim materijama i tako sprecavaju da se znatna kolicina vec unetih kalorija usvoji. One naprosto zajedno sa ovsenim mekinjama prodju kroz creva i eliminisu se iz organizma.
Preventiva protiv povisenog holesterola i srcanih oboljenja
O tome koliko su ovsene mekinje korisne za srce govori cinjenica da je u Americi to jedina namirnica za koju je prilicno stroga Americka uprava za hranu i lekove (FDA) dopustila da nosi natpis da je "korisna za srce". I ne samo to – ovo je prva namirnica koja je od ove iste institucije dobila rang "lekovite namirnice".
Povisen holesterol, odnosno jedna od njegovih komponenti, tzv. "los holesterol" (LDL, ili lipoprotein male gustine) je na Zapadu jedan od glavnih neprijatelja, odgovoran za 50% svih smrtnih slucajeva. On se talozi na zidove arterija izazivajuci njihovo postepeno zapusenje. I to se ne desava samo kod starijih ljudi - autopsije na poginulim vojnicima starim 20 godina cesto bi pokazaleda su njihove srcane arterije vec zakrecene holesterolom.
Los holesterol proizvodi nasa sopstvena jetra od konzumiranih zivotinjskih masnoca. Po dolasku u krv pod uticajem slobodnih radikala dolazi do oksidacije i on postaje toksican pa ostecuje krvne sudove i talozi se u njima. Kada sa svojom hranom konzumirate ovsene mekinje, "los" holesterol koji se proizvede u procesu varenja se zalepi za njihova vlakna upravo onako kako bi se zalepio i za zidove arterija. A posto ta vlakna nesvarena prolaze kroz tanko crevo i dospevaju u debelo crevo, ni holesterol koji se zalepi na njih ne dospeva u krv, vec se eliminise iz organizma. Za razliku od ovog "loseg holesterola" postoji i dobar holesterol, tzv. HDL holesterol (lipoprotein velike gustine), koji ima potpuno suprotno dejstvo - on deluje protiv "loseg" kao sto deluju lekovi za snizavanje holesterola. Zato, ako zelite da nivo svog holesterola drzite u normalnim granicama, osim konzumiranja ovsenih mekinja, potrebno je da podstaknete organizam da proizvodi dobar holesterol. Najvazniji korak da to postignete jeste da prestanete da pusite ukoliko ste pusac i da svakodnevno fizicki vezbate. Oni koji nisu vegetarijanci trebalo
bi da umesto mesa konzumiraju ribu. A osim toga, da bi se podigne "dobar" holesterol, francuski lekari preporucuju i jednu casu crnog vina dnevno.
Sprecavaju nagle skokove secera u krvi
Glukoza je najbrza energetska materija, koja se dobija razlaganjem slozenih secera. Medju slozenim secerima postoje takozvani "brzi seceri", kao sto su npr. med i rafinisani beli secer, koji se vare izuzetno brzo i izuzetno brzo i dospevaju u krv, izazivajuci skokove kolicine glukoze u krvnoj plazmi. A postoje i spori seceri, slozeni seceri, kao sto je na primer skrob iz zitarica i krompira, za cije je varenje potrebno vise vremena, tako da oni ne izazivaju nagle skokove nivoa glukoze u krvi. Kad kolicina glukoze u krvi predje izvesnu granicu, ona postaje toksicna i ostecuje krvne sudove. Zato, cim nivo glukoze u krvi predje 1g po litru, pankreas luci insulin
koji treba da eliminise secer iz krvi i uskladisti ga u jetri ili u misicima. Savremena ishrana, prebogata "brzim secerima", kojih su puni industrijski slatkisi, bela peciva i kolaci, neprekidno zadaje "glikemijske sokove" organizmu, opterecujuci tako pankreas do krajnje mere. Cak i ukoliko pankreas uspe da dobro obavi svoj posao i ukloni suvisnu glukozu iz krvi, ona ce se ipak nataloziti u organizmu, samo pretvotena u masne naslage. Kod nekih osoba, medjutim, pankreas ne radi kako treba. On nije u stanju da proizvede dovoljno insulina da bi se eliminisala sva suvisna glukoza. Kako vreme odmice, kod starijih moze da se razvija tzv. "secerna bolest" koja razvija opasne komplikacije ukoliko se ne leci. Zasto je danas dijabetes toliko rasprostranjen? Tome u velikoj meri doprinosi ishrana bogata secerima.
Pogotovo savremeni slatkisi i zasecerena pica puna "brzih secera" izazivaju nagle skokove glukoze u krvi iscrpljujuci pankreas.
Kakvu ulogu u tom procesu mogu imati ovsene mekinje? Ako smo u istom obroku konzumirali "brze secere" i ovsene mekinje, "brzi seceri" prvi zavrsavaju proces varenja i dospevaju u tanko crevo, gde pocinju da se resorbuju. Ali, tad iz zeluca u tanko crevo dospeju i ovsene mekinje, koje ne mogu da se svare, i koje su vec upile dosta tecnosti i stvorile lepljivu masu nalik mrezi. Za nju se lepi i glukoza koja je dospela u tanko crevo. Glukoza ce se ipak na kraju resorbovati u krv, mada ne u tolikoj kolicini i ne toliko brzo koliko bi to bilo da nema ovsenih mekinja. Tako konzumiranje ovsenih mekinja u okviru obroka sprecava da dodje do naglog skoka glukoze u krvi.
Naravno, mnogo je zdravije da umesto brzih secera komzumiramo slozene ugljene hidrate iz zitarica, krompira, mahunarki i sl. Osim toga, posto su misici najveci potrosaci glukoze, redovna fizicka aktivnost i fizicki napor odlicna su prevencija protiv nagomilavanja glukoze u krvi ili njenog kasnijeg pretvaranja u masti.
Ovsene mekinje i rak
Rak je jedna od najcescih bolesti danasnjice. Iako njegova geneza nije potpuno objasnjena, istrazivanja i klinicka praksa pokazuju da je preterana konzumacija hrane i gojaznost jedan od faktora obolevanja od raka. Zato ovsene mekinje, koje zapravo umanjuju kolicinu apsorbovanih hranljivih materija, mogu posluziti kao faktor prevencije protiv raka, a pogotovo protiv raka
debelog creva, koji je jedan od najrasprostranjenijih. Epidemioloska istrazivanja, pogotovo velika epidemioloska studija o raprostranjenosti raka u Kini, pokazala su da je u kulturama cija je ishrana bogata integralnim zitaricama (dakle i biljnim vlaknima) rasprostranjenost raka debelog creva znatno manja nego na Zapadu, koji se hrani uglavnom rafinisanom industrijskom hranom
Ovsene mekinje protiv zatvora
Ovsene mekinje su takodje i odlicno sredstvo protiv opstipacije, iz dva razloga. Prvo, nesvarljive su i svojom masom mehanicki nadrazuju receptore debelog creva podsticuci njegove kontrakcije i praznjenje. A drugo, posto su upile dosta vode, omogucavaju da sadrzina debelog creva bude meka, cime se olaksava eliminacija. Vec smo pomenuli da se i nerastvorljiva biljna vlakna, na
primer psenicne mekinje, preporucuju u tretmanu zatvora, ali da ona nisu tako dobro resenje, jer su mehanicki gruba, ostra, i mogu iritirati debelo crevo, a i izazvati nadimanje i gasove.
Poslednji izmenio coffee dana Pet Apr 10, 2009 8:35 pm, izmenjeno ukupno 1 puta